Aubergine, Sweet and Green

2019-12-09T13:04:00.003-08:00

Nakon deset godina, "Aubergine, Sweet & Green" se ponovo aktivirao, u malo drugačijem izdanju, pratite me na Instagramu @sculptresscooking

Najljepši pozdrav svima!

Pozdrav

2011-09-10T14:14:00.005-07:00

Dragi čitatelji,

Bilo mi je veliko zadovoljstvo družiti se s Vama protekle dvije godine. Koliko god da bih to željela nastaviti pisati, jednostavno više ne nalazim vremena. Kuhati naravno nisam prestala i nadam se da ću jednom s Vama podijeliti nove recepte, u obliku kuharice. Blog je ponovo otvoren za javnost, ali molim Vas da ga ubuduće koristite kao internet kuharicu jer više neću moći sudjelovati u raspravama i odgovarati na Vaša pitanja.

Nadam se da će Vas moj blog i dalje inspirirati te da će Vam recepti dobro poslužiti.

Veliki pozdrav svima,

Sweet Green

PS. Nedavno sam kupila biljku mojeg omiljenog voća, borovnice. Međutim vjeverica je baš u toj tegli odlučila spremiti svoju zimnicu. I tako ja umjesto tegle s borovnicama imam teglu s vjevericom :)

Domaći Ricotta sir i kruh od njegove sirutke (English Muffin Bread)

2011-04-12T08:56:00.001-07:00

Ovaj recept je jedan kratka kuhinjska avantura koja za mene predstavlja suštinu domaće hrane i recikliranja, a naravno i uživanja u istom. U novijim izdanjima kuharica naišla sam na nekoliko recepata za domaću ricottu, a recept iz kuharice „Canning for a New Generation“, autorice Liane Krissoff, mi je zapeo za oko zbog svoje jednostavnosti. Za pripremu ovog sira, trebat će vam ni manje ni više, nego pet minuta. Ricotta je potpuno neutralna i vrlo je blagog okusa pa je pogodna za razne slatke i slane kombinacije.

Što je još bolje, s velikom količinom dobivene sirutke odmah ćete moći zamijesiti (bez mijesenja) Engleski Muffin kruh. Recept za kruh je iz iste kuharice s tim da sam dobar dio brašna zamijenila integralnim. Kako kruh od integralnog brašna često zna ispasti tvrd i žilav, iznenadilo me koliko je kruh ispao elastičan i mekan. Prednost ovog kruha jest što je vrlo brzo gotov, obzirom na to da je kruh na osnovi kvasca. Diže se samo nešto duže nego što vam je potrebno da ugrijete pećnicu. English Muffin Bread je kruh koji se priprema i s kvascem i sa sodom. Glavna karakteristika mu je hrskava površina dobivena tako što se tijesto prije pečenja obloži kukuruznim brašnom.

Spomenutu kuharicu preporučujem svima koji vole pripremati zimnice. Autorica se u kuharici prisjeća svog djetinjstva i farme u Virginiji gdje je s roditeljima pripremala zimnice od domaćeg voća i povrća. Kasnije se preselila u New York i zaboravila na ovaj način prehrane, čak ga djelimično i prezirala. Međutim kako to već u životu biva, počeli su joj nedostajati domaći applesauce i salsa kao i ukiseljeni grah kojeg je grickala svaki dan nakon škole. Recepti u kuharci su vrlo raznoliki pa ćete pronaći od uputa za izradu domaćeg sira, vrhnja i jogurta, do ukiseljenog zelja, ali i poneki indijskih chutney. Da spomenem samo neke od recepata koji su mi zapeli za oko: žele od hibiskusa, čips od bundeve, slatko do kora od lubenice (kojeg i ja dobro pamtim iz djetinjstva) džem od malina s mentom i lavandom, kineski umak od šljiva, šaltibarščai te sirup od jagode i kamilice. Naišla sam i na blog autorice, nisam ga još stigla detaljno pregledati, pa ako ne možete nabaviti kuharicu, vjerujem da ćete i na njezinom blogu pronaći mnogo zanimljivih recepata.

Recept

Ricotta Sir

Sastojci:

2 l mlijeka
1/2 žličice soli
3 jušne žlice limunovog soka (45 ml)
1 šalica slatkog vrhnja (240 ml) može se izostaviti ili upotrijebiti manja količina

U posudi za kuhanje pomiješajte mlijeko, sol i slatko vrhnje te pustite da zakuha na srednje jakoj vatri. Mlijeko treba kipiti i pjeniti se.
Dodajte sok od limuna, smanjite vatru i kuhajte uz povremeno miješanje u istom smjeru oko 2 minute. Mlijeko će se odmah početi grušati, a nakon kratkog vremena, odvojit će se sirutka. Smjesu procijedite kroz fino cjedilo ili dvostruku gazu i ostavite oko 30 minuta da se cijedi.
Izvrnite dobiveni sir na tanjur, ohladite ga i poslužite.
Sir može stajati nekoliko dana u hladnjaku u dobro zatvorenoj posudi.
Napomene:
- Sir je potpuno neutralan i nema kiselkast okus. Stoga je pogodan za razne slane i slatke kombinacije, neki dan sam primjerice, od njega pripremila cheesecake.
- Ako izbjegavate masnoće, slatko vrhnje možete izostaviti – isprobala sam i sir je ispao sasvim ukusan.
- Sir na fotografiji je pripremljen od samo 1 l mlijeka, dakle ako upotrijebite 2 l mlijeka kao u receptu, očekujte lijepu količinu sira).

Kruh (English Muffin Bread)

Sastojci:
4 šalice integralnog brašna (960 ml)
2 šalice običnog brašna (480 ml)
1/4 žličice soda bikarbone
1 jušna žlica smeđeg šećera
3 – 3,5 šalice sirutke (koju ste dobili od izrade sira) (720 – 840 ml)
1,5 jušna žlica suhog kvasca
2 žličice soli
Nekoliko žlica kukuruznog brašna za posipanje

Premažite uljem dva duguljasta kalupa za pečenje kruha te ih posipajte kukuruznim brašnom.
U velikoj posudi pomiješajte brašno, šećer, kvasac i soda bikarbonu.
Sirutku zagrijte u posudi da bude topla te joj dodajte sol.
Prelijte 3 šalice sirutke preko brašna i promiješajte. Prema potrebi dodavajte još sirutke. Tijesto treba biti vrlo ljepljivo. Ne trebate ga mijesiti.
Raspodijelite tijesto u kalupe za pečenje, posipajte s još malo kukuruznog brašna, te ih prekrijte krpom i ostavite na toplom mjestu 30 - 40 minuta.
U međuvremenu zagrijte pećnicu na 200 C. Pecite kruhove 30 minuta ili dok ne dobiju smeđu boju. Ohladite 5 minuta, pa nožem oslobodite kruhove od kalupa i izvrnite ih na podlogu.

Za slatku varijantu mlaki kruh nerežite, pa šnite premažite ricotta sirom i omiljenim džemom ili po siru poslazite ploske svežeg voća i pokapajte medom.

Za slanu varijantu, šnite kruha premažite ricottom po kojoj možete poslagati tanko rezane ploške rotkvica ili nekog drugog svježeg povrća. Po želji posipajte kvalitetnom morskom ili kosher solju.

Još jedna ideja...
Neki dan sam pravila lepinje od integralnog brašna i poslužila sam ih s mliječnim umakom koji je nalikovao cottage cheesu. Ako volite cottage chesse isprobajte ovaj jednostavan recept: ovako pripremljenu riccottu pomiješajte sa sličnom količinom jogurta. Dobit ćete izvrstan sir za umakanje nalik cottage cheesu. Naravno ovo nije pravi postpupak za dobivanje ovog sira već potpuno neformalna preporuka.

“Evergreen” recept bez mjerenja i zašto nemam kuhinjsku vagu :)

2011-04-07T16:07:00.001-07:00

Jedna od najvažnijih lekcija koju svaki likovnjak mora naučiti sadržana je u izreci “Manje je više”. Ova fraza mi se nekako usjekla u mozak i utjecala kako na moj profesionalni razvoj, tako i na sve druge aspekte života – uključujući i kuhanje.

Jednostavan recept za suhe šljive umočne u čokoladu je iz bilježnice moje mame i jako dobro objašnjava ovu filozofiju. Kad god pripremim ovaj “evergreen” plane u minuti, a rijetko tko uspije prepoznati što se doista krije ispod krhkog čokoladnog omotača. Meka unutrašnjost ovog bombona nalikuje više nekom ukusnom želeu, nego šljivi i mogli biste se iznenaditi koliko su bomboni ukusni. Mi smo ih uglavnom pravili kao jedne u nizu božićnih kolačića, recept je navodno mađarski ili je barem takvu informaciju zajedno s receptom dobila moja mama. Ovaj put sam ih pripremila s kardamomom – kako sam se već više puta uvjerila, suhe šljive i kardamom su divna kombinacija. Premda ih pripremam tako da ih slažem na voštani papir, u originalnom receptu, suhe šljive na čačkalicama se zataknu u jabuku, koja služi kao stalak dok se čokolada potpuno ne stvrdne. Ovaj zgodan postupak omogućit će vam da bez puno iskustva i muke dobijete besprijekorne bombone.

Kao što ste već primjetili, na mom blogu su mjere izražene u šalicama i mililitrima. Prvi recepti koje sam usvojila iz maminih, bakinih i tetkinih bilježnica, većinom su bili pisani u žlicama i šalicama. Premda tome ima preko 25 godina, kao danas se sjećam prvog recepta za kolač kojeg sam naučila: 3 jaja, 18 žlica šećera, 12 žlica brašna, 6 žlica ulja...

Kroz većinu povijesti kuharice nisu precizirale količinu sastojaka, već su se mjere navodile u stilu: “šalica graha”, “manji komad maslaca”, “veličine oraha”, “dovoljno soli” i sl. Budući da sam još kao dijete voljela čitati kuharice, dobro se sjećam takvih kuharica. Tek u drugoj polovici 20-og stoljeća metrički je sustav potpuno usvojen, a s tim u vezi su se u evropskim kuharicama suhe mjere počele navoditi u gramima, a tekuće u decilitrima i mililitrima, premda su se neformalne mjere poput “prstohvat”, “mrvicu” i “nekoliko kapi” zadržale još i danas. Amerikanci su pak nastavili mjeriti volumenski, a 1896. godine Fannie Merritt u svojoj kuharici “The Boston Cooking-School Cook Book”, uvodi koncept mjerenja u standardiziranim mjericama koje olakšavaju ovaj postupak. Uz ove mjere još uvijek ćete ponegdje naići i na ounce, poundse, galone, quarte i pinte - mjere iz britanskog imperijalnog sustava koje imaju zajedničke korjene s američkim sustavom mjerenja.

Čini se da su danas općeprihvaćene sve mjere, pa tako mnoge američke kuharice sadrže tablicu za preračunavanje u metrički (i imperijalni) sustav s obzirom da većina svijeta mjeri u gramima. Mnogi blogovi imaju navedene mjere i u gramima i u šalicama. Neki pak uz šalice dodaju i mililitre. Neki uopće ne preračanavaju mjere, poput bloga Cannelle et Vanille - ako se koriste svojim receptima pišu ih onako kako su navikli, u ovom slučaju u gramima, a ako je post o preuzetom recepu onda je najčešće kao i u originalnom izdanju - u šalicama. Praktičan je i način bloga Tartelette gdje su gotovo sve mjere izražene u šalicama, osim kada se radi o izuzetno osjetljivim receptima poput recepta za francuske maccarons, kada iznimno koristi superprecizne grame.

Kao i većina domaćinstava i mi smo imali vagu koju sam naravno koristila jer je bilježnica recepata moje mame dakako sadržila i mnoge recepte izražene u dekagramima, a osim toga bile su tu kuharice Mire Vučetić te recepti iz raznih časopisa. Međutim mjerenje šalicama umjesto vagom sam usvojila puno prije nego što sam otišla preko bare jer sam iz roditeljskog doma otišla pravac u podstanarstvo pa sam se godinama ježila od materijalnih stvari koje ću jednom morati seliti. Vaga? Pa tko bi se još i s tim zamarao. Knjiga bih se recimo teško odrekla ali vaga se nije našla na popisu stvari koje želim seliti. Sva sreća da se nekako istovremeno pojavio internet - nepresušan izvor recepata pisanih u šalicama. Jedan od prvih internetskih izvora kojeg sam otkrila i obilato korisitila bio je Joy of Baking.

Otkad sam došla u Ameriku, vagu još uvijek nisam nabavila. Bilo je dakako puno važnijih stvari koje je trebalo nabaviti da bi se opremilo domaćinstvo. S druge strane dosad sam se već toliko navikla mjeriti šalicama da sam čak na blogu izradila upute za lakše korištenje šalica u nadi da bi ovo moje iskustvo i drugima moglo pomoći. Prije nego što sam započela pisati blog, često sam od prijateljica dobivala upite o tome kako da preračunaju američke mjere u šalicama. Zato sam mislila kako će blog baš zbog toga biti koristan, a za svaki slučaj sam dodala i mililitre tako da mjere svima budu potpuno razumljive. Zasad mi se čini da je to dovoljno da stvar funkcionira i da vas moj način mjerenja ne iritira. S prirodnom željom da blog unaprijeđujem, razmljišljam o tome da nabavim vagu i postepeno uvedem i grame.

Recept

Sastojci:

Suhe šljive
Tamna čokolada
Drobljeni kardamom

Ovisno o tome iz kakvog izvora šljive koristite, operite ih i dobro osušite na papirnatom ubrusu.
Sjemenke kardamoma grublje izdrobite u mužaru.
Čokoladu izlomite na manje komade te je otopite na pari. Šljive umačite u tekuću čokoladu pa ih stavljajte na voštani papir dok se čokolada potpuno ne stvrdne. Ako ste se odlučili za posupak s jabukom, nataknite šljive na čačkalice. Umačite šljive u čokoladu te ih zatim zataknute u jabuku. Kad se čokolada potpuno stvrdne, odstranite čačkalice te bombone poslažite u kutiju, a svaki novi red odijelite voštanim papirom.

Šljive se prethodno mogu napuniti bademima ili kuglicama marcipana, a mogu se posipati mljevenim pistacijama ili kvalitetnom morskom ili kosher solju.

Časopis Repete br. 3

2011-04-04T16:07:00.000-07:00

Zadovoljstvo mi je obavijestiti vas da je kulinarski časopis Repete br. 3 od sutra u prodaji. Pored mnogih proljetnih recepata pronaći ćete i ponešto od mene.

Zlatni jogurt

Zlatno mlijeko

Proljetna kaša od quinoe s voćem i jogurtom

Scones - peciva od jabuka i cheddar sira

2011-04-03T08:56:00.001-07:00

Scone je malo britansko pecivo škotskog porijekla koje se priprema s praškom za pecivo. O ovim jednostavnim pecivima sam već pisala, kao i o svom životu u Škotskoj, a ovaj put ću vam ispričati jednu malo drugačiju priču.

Pred kraj svog magistarskog studija sam zatrudnila. Vremenski se poklopilo tako da bih završila studij, trebala sam ostati u Škotskoj do samog kraja trudnoće, a kako je moj suprug morao prihvatiti posao u Zagrebu, trebala sam ostati tamo sama. Jedna od mojih studentica, draga prijateljica, predložila mi je da se iz svog unajmljenog stančića, na tih mjesec dana, preselim k njezinoj obitelji. Živjeli su u prelijepom škotskom mjestašcu uz obalu. Mjesto je od Edinburgha bilo odovojeno samo „Firth of Forth” mostom. To mi je omogućavalo da se nakon napornog dana provedenog u gradskoj atmosferi, za manje od pola sata nađem u tišini prijateljičinog bajkovitog vrta u kojemu smo ispijale beskrajne poslijepodnevne čajeve uz nezaobilazne sconse i slušale morske valove u daljini. Kuća je bila stara, kamena s prekrasnim pogledom na more. Obitelj je često primala goste, te proširenu obitelj koja s rasula po Engleskoj i Škotskoj. Premda sam dotad već dosta dobro poznavala i zemlju i nezine običaje, tih mjesec dana bilo mi je kao da živim u britanskim filmovima. „Filmska“ atmosfera bi kulminirala tijekom večera koje je pripremao njezin otac koji je bio vrsni kuhar. Nakon večera su se obazvezno posluživali grozđe i sir (sa škotskim zobenim krekerima). Ovu slatko-slanu kombinaciju sam brzo zavoljela, a k tome i kombinaciju jabuka i cheddar sira.

Edinburgh -„Firth of Forth” most i moja netom prohodala kćer

Moja prijateljica nas otada svakog ljeta posjećuje u Dalmaciji, a kombinacija sira i grožđa te sira i jabuka je vrlo često na našem jelovniku za marendu ili za večeru i naročito je popularna kod djece. Na zanimljivu kombinaciju jabuka i cheddar sira u kolačima sam nedavno naišla u jednoj irskoj kuharici, radilo se o piti od jabuka sa sirom, a nakon toga sam u nekoliko časopisa i kuharica, sve novijeg izdanja, zapazila moge recepte na tu temu. Čini se da je ova kombinacija u poslijednje vrijeme totalni hit što nije ni čudo s obzirom koliko je posebna, a opet potpuno obična i okusom vas više umiruje nego iritira, premda na prvi pogled može izgledati neobično. Pravi „comfort food“.

Recept

Sastojci:
1 šalica brašna (240 ml)
½ šalice integralnog brašna (120 ml)
2 jušne žlice smeđeg šećera
½ žličice soli
½ žličice praška za pecivo
½ žličice soda bikarbone
85 g maslaca
¼ šalice jogurta (60 ml)
1 jaje
1 šalica grubo naribanog cheddar sira (240 ml)
2 manje jabuke, narezane na kockice (1,5 šalica jabuka rezanih na kockice)

Zagrijte pećnicu na 175 C. Premažite uljem lim za pečenje.
Jabuke ogulite pa ih narežite na kockice.
Pomiješajte sve suhe sastojke u posudi.
Zdrobite maslac u mješavini brašna dok ne dobijete komadiće veličine graška. Primiješajte jaje i jogurt te kratko mijesite tek toliko da se sastojci spoje. Dodajte jabuke i sir (ostavite dvije žlice sira sa strane, za posipanje) te kratko mijesite, a zatim smjesu koja će se jedva držati zajedno istresite na podlogu koju ste dobro posuli brašnom. Oblikujte smjesu u disk promijera pedlja i uvaljajte sa svih strana u brašno. Nema veze ako pokoja kockica jabuke ispadne, jednostavno je vratite. Narežite disk na 8 trokuta. Poslažite ih u lim te posipajte preostalim sirom. Pecite 20 –ak minuta ili dok peciva ne dobiju lijepu boju. Poslužite toplo.

Za 8 velikih peciva (1 po osobi je dovoljno)

Najvažnija stvar kod sconesa (kao i kod muffina i mnogih drugih vrsti tijesta) jest da ih previše ne mijesite, tako ćete dobiti divno rahlo tijesto koje se topi u ustima premda je od integralnog brašna.

Indijska tandoori piletina s naan lepinjama

2011-03-29T11:24:00.001-07:00

Premda se trudim jesti što zdravije, lagala bih kad bih rekla da baš nikada ne žudim za dobro začinjenom „junk“ hranom. Pa ako ni vi niste bezgrešni isprobajte ovu super pikantnu i ukusnu piletinu. Zapravo u ovom receptu nema ništa nezdravo pa stoga dovodi u pitanje zašto bismo se uopće trovali „junk“ hranom, kad postoje ovakva jela.

Tandoori piletina je indijsko i pakistansko jelo, koje je zbog svojeg iznimnog okusa vrlo popularno i na zapadu. Piletina je marinirana u jogurtu i mješavini začina (tzv. tandoori masala) te pečena na vrlo visokoj temperaturi u tradicionalnim zvonolikim keramičkim tzv. tandoor pećima koje dostižu temperaturu od
900 °C, pri kojoj piletina dobiva hrskavu koricu, dok je iznutra toliko mekana da se doslovce raspada. U istim pećima se peku i naan lepinje. Pretpostavljam da nemate tandoor pećnicu kod kuće pa stoga prilažem recept za pripremu u običnoj pećnici. Uz to imajte na umu da je ovako marinirana piletina idealna za roštilj pa zabilježite recept s obzirom da dolazi vrijeme roštiljanja i druženja na otvorenom.

Recept

Tandoori piletina

Sastojci:
6 – 8 komada pilećih bataka ili zabataka

Za marinadu:
1 šalica jogurta (240 ml)
2 jušne žlice soka od limuna
2 režnja češnjaka, sitno nasjeckanog
1 jušna žlica sitno nasjeckanog svježeg đumbira
1 žličica mljevenog kumina
1 žličica mljevenog korijandera
½ žličice mljevene ljute crvene papričice*
¼ žličice papra
¼žličice mljevenog kardamoma
¼ žličice mljevenih klinčića
2,5 žličice soli
½ jušne žlice meda

Ulje za podmazivanje
Svježi korijaner, kolutovi luka i kriške limuna/limete za garniranje

Piletinu operite, ocijedite te je izbodite vilicom i zeražite nožem mjestimično. Ovaj postupak će osigurati pravilno prodiranje marinade u meso.
U posudi pomiješajte sve sastojke za marinadu pa prelijte njome piletinu.
Poklopite posudu i ostavite meso u hladnjaku da se marinara najmanje 6 sati, a naduže 24 sata.
S vremena na vrijeme okrenite piletinu kako biste bili sigurni da se ravnomjerno marinara.
Prije pečenja izvadite piletinu na sobnu temperature barem 30 minuta.
Zagrijte pećnicu na 250 C. Postavite komad aluminijske folije u lim za pečenje te je premažite uljem. Otresite marinadu s komada piletine te ih poslažite na foliju.
Pecite 20–ak minuta. Izvadite piletinu, okrenite svaki komad, pa prelijte s po jednu žlicu marinade na svaki komad. Ponovo zapecite još 20 –ak minuta. Marinada oko mesa će potpuno pocrniti, odnosno izgoriti. Piletina također mjestimično može biti crna. Treba biti hrskava izvana, a meka i sočna iznutra.
Tandoori piletina je najbolja sama s kriškama limuna i obilnom salatom, eventualno poslužite uz nju naan ili pita lepinju. Da biste postigli svečaniju prezentaciju, umotajte vrhove bataka u aluminijsku foliju.

*Možete upotrijebiti kajensku papričicu u prahu, chili u prahu ili neku drugu ljutu crvenu papričicu u prahu – smisao je u tome da ova papričica daje prilično ljut okus marinadi, ali također i da je oboji, zbog čega tandoori piletina ima karakterističnu privlačno crvenu boju (u nekim receptima se u tu svrhu dodajte čak i umjetna crvena boja).

Naan lepinje

Premda Naan lepinje uglavnom pravim napamet, i radim ih okrugle, ovaj put sam isprobala recept iz Tassajarske kuharice i bili su vrlo ukusni, a osim toga dobila sam odličnu ideju da ih pravim u obliku suza, koja mi se jako dopala. Dodala sam i lišće curryja koje možete izostaviti ili utisnuti neko drugo lišće npr. peršin – vrlo dekorativni dodatak, bez puno truda.

Sastojci:

Koristite se šalicom od 240 ml
3,5 šalice brašna
½ šalice integralnog brašna
1 jušna žlica suhog kvasca
1 šalica tople vode
1 žličica soli
3 jušne žlice gheeija ili maslaca
1 šalica jogurta

Pomiješajte sve sastojke u posudi pa kad se sastojci spoje istresite smjesu na podlogu i zamijesite tijesto. Mijesite ga desetak minuta, a zatim ga stavite u posudu koju ste premazali uljem, poklopite i ostavite na toplom mjestu sat vremena.
Izvadite tijesto na podlogu koju ste posuli brašnom. Podijelite ga na 8 djelova. Od svakog komada tijesta napravite lopticu pa ih ostavite još 15 minuta pokrivene krpom.
Ugrijte pećnicu na 250 C. Premažite uljem dva lima za pečenje.
Svaku lopticu dlanovima razvucite u lepinju u obliku suze. Poslažite ih u limove za pečenje posprejajte s malo vode i zalijepite lišće carryija, ako ga koristite.
Pecite 12 – 15 minuta ili dok ne dobiju lijepu boju. Premažite lepinje gheeijem ili maslacem i poslužite toplo.

Tornado, oluja i keksi od crnih oraha

2011-03-24T11:00:00.001-07:00

Taman kad smo dočekali kraj zime, kod nas su naveliko počele proljetne oluje. Jučer je bila proglašena opasnost od tornada, nas je na sreću zaobišao, ali je u malo južnije od nas uništio čak devedeset domova. Prošle jeseni je i naš kvart poharala jedna jaka oluja. Porušila je mnogo drveća te napravila dosta štete. Zbog posljedica oluje smo dva dana bili bez struje. Premda živimo u urbanoj sredini, tih dana je bilo kao u neka stara vremena. Navečer bismo sjedili uz svjetlost svijeća i čitali priče. Toliko mi se bio dopao život bez struje da sam nakon toga čak razmišljala da uvedem jednu večer mjesečno bez struje (ideja na žalost nikada nije zaživjela).

Nakon oluje je nastupio kristalno vedar dan. Budući da bez struje nismo imali što raditi, odlučili smo iskoristiti dan za izlet u šumu. Pred kraj šumskog puta, na zemlji smo opazili mnoštvo nepoznatih zelenih plodova koje je potukla oluja. Nalikovali su našim orasima ali su imali vrlo intenzivan miris. Budući da orah pecan nikada nisam vidjela u prirodi, prvo sam pomislila da je to pecan. Nismo imali nikakve torbe, pa je kćer sakupla nešto plodova u moju kapu te ih ponijela kući. Po povratku kući smo uz pomoć interenta saznali da to ipak nisu bili pecani.

Držali smo ih u košarici na stolu za ukras i miris, ali kako je već nakon nekoliko dana zelena kora počela gnjiliti, izbacila sam ih pred kuću. Slijedeći put kad sam izašla iz kuće iznenadila sam se kada sam vidjela nered koji je od njih napravila vjeverica. Baš tog popodneva došli su nam u posjet prijatelji: „Gdje ste nabavili te crne orahe, upitao me prijatelj?“. Ispričala sam mu cijelu priču, a on mi je objasnio da su ovi orasi jestivi, dapaće, da su prava delikatesa i vrlo cijenjeni. Vjeverica nije luda! Odmah sam odguglala black walnuts i saznala da su ovi orasi osim toga i vrlo ljekoviti.

Zanimljivo je da na internetu nisam uspjela pronaći niti jedan recept s crnim orasima na hrvatskom jeziku, čak sam naišla na tvrdnju da nije jestiv, dok na engleskom premda nije uobičajen, postoje recepti za razne slastice od crnih oraha. Vidjela sam da se na hrvatskim interent forumima prodaju sadnice crnog oraha pa pretpostavljam da se orasi ipak negdje kod nas mogu nabaviti. Koža plodova crnog oraha se inaće koristi kao lijek protiv parazita.

Crni orah (Juglans nigra) je nešto tvrđi od običnog oraha i ima snažan i bogat pomalo robustni okus, možda po dimu ili vinu. U svakom slučaju miriši više kao začin nego kao orah. Zbog toga ga ne treba koristiti previše. Dosta ih je teško čistiti i nakon što sam ugostila vjevericu, uspjela sam nakon čišćenja jedva sakupiti pola šalice oraha. Sada je trebalo smisliti recept koji me neće iznevjeriti. Stoga sam se odlučila za dobro mi poznat recept za rustične kekse od oraha u kojima sam kombinirala obične i crne orahe. Keksi se tope u ustima, a zbog zaobilaženja jajeta su izuzetno su prhki premda su izrađeni s integralnim brašnom. Premda su keksi s dodatkom crnog oraha bili vrlo specifičnog okusa, meni su bili ukusni, svakako nešto što ću ponovo poželjeti. Kćer je bila oduševljena, sin je rekao da mu je to bljak i trgao je komadiće oraha van iz keksa ali ga je svejedno pojeo. Suprug je u slast pojeo i tvrdi da se sjeća tog okusa iz djetinjstva, da je nešto takvo jeo, pretpostavlja u Lici kod bake. Možda je baka imala crni orah? Bilo kako bilo nema smisla da na interentu ne postoji niti jedan recept s crnim orasima na hrvatskom jeziku. Pa ako ako i vi slučajno pokušavate pronaći način kako iskoristiti ovaj zamimljiv plod, evo recepta. Ako nemate ideju gdje nabaviti crne orahe, zaboravite cijelu priču i pripremite ih od običnih oraha.

Recept:

Sastojci:

½ šalice crnih oraha, grubo narezanih (120 ml)
1 šalica običnih oraha, mljevenih (240 ml)
1 šalica integralnog brašna (240 ml)
115 g maslaca
1/4 šalice smeđeg šećera, sitnijeg (60 ml) + 3 jušne žlice smeđeg šećera za posipanje
½ žličice praška za pecivo
Prstohvat soli
½ žličice fino ribane narančine korice

Nožem grubo narežite crne orahe.
U procesoru sameljite obične orahe te im dodajte brašno, sol, prašak za pecivo i šećer pa još jednom promiješajte. Primješajte maslac narezan na manje komade i koricu naranče i miješajte dok se tijesto ne formira u loptu. U početku će se vam se možda činiti da je smjesa presuha ali tijesto će se vrlo brzo početi fomirati u loptu.
Premjestite tijesto na podlogu pa umijesite rezane orahe.
Priredite dva lima za pečenje keksa te ih premažite uljem ili obložite papirom za pečenje.
Oblikujte od tijesta kuglice veličine oraha. Uvaljajte gornji dio svake kuglice u šećer te ih poslažite u limove za pečenje i spljoštite vilicom u dva smjera tvoreći uzorak mreže.
Pecite kekse 12 – 13 minuta ili dok ne počnu vrlo lagano smeđiti po rubovima, bit će još uvijek mekani na dodir, ali prilikom hlađenja će se potpuno stvrdnuti.
Ohladite ih u limovima, a zatim ih nježno jer su vrlo prhki premjestite u kutije i čuvajte na hladnom mjestu.
Za 24 keksa

„Tri u jedan“ recept za američke palačinke od integralnog brašna

2011-03-21T06:29:00.001-07:00

Za razliku od naših palačinki ili onoga što francuzi zovu crêpe, dakle tankih i prozračnih palačinki veličine tave, američke palačinke su male i debele. Tijesto za američke palačinke je puno gušće nego za crêpe, a da bi se postigla rahlost, obično se pripremaju sa sodom bikarbonom. Zbog sode bikarbone trebaju se kombinirati s jogurtom ili sličnim kiselim mliječnim sastojcima, kao što su kiselo vrhnje ili buttermilk. Gustoća tijesta se može postići većim udjelom brašna ali će palačinke biti mnogo ukusnije, mekše, rahlije i hranjivije ako to postižemo sastojcima poput pirea od bundeve, riccote sira, krem sira, maslaca ili kiselog vrhnja. Zbog svoje debljine, ove palačinke trpe razne dodatke u tijesto, najčešće borovnice ili komadiće čokolade te suho voće. Iz istog razloga ove palačinke podnose gotovo sve vrste brašna i pahuljica od cjelovitih žitarica.

Uz malo iskustva vrlo brzo ćete se izvježbati pripremiti ove palačinke „iz ničega“, odnosno od onoga što vam se taj čas nađe pri ruci. Važno je da tijesto ne miješate previše – tako ćete dobiti rahlo tijesto. Američke palačinke se obično poslužuju s javorovim sirupom, ali i s drugim preljevima, poput čokoladnog ili karamel preljeva, meda, rižinog ili ječmenog slada te raznih voćnih sirupa. Moj omiljeni preljev je od tahinija i meda koji je vrlo hranjiv, a izvrsno se slaže s raznim voćem. Zbog brzine pripreme, ove palačinke često pripremam za doručak ili za desert, a o raznim kombinacijama bi se bez problema mogla napisati čitava kuharica. Stoga mi se i u ovom postu bilo teško odlučiti za jedan recept, pa prilažem „tri u jednom“ receptu:

1. Palačinke od integralnog brašna s preljevom od svježih brusnica i meda

2. Palačinke od integralnog brašna i borovnica s preljevom od tahinija i meda

3. Palačinke s komadićima čokolade i bananom

Premda mislim da je usporedba ovih i tankih palačinki besmislena, jer su to dva različita deserta, reći ću samo da je osnovna prednost ovih palačinki što u velikoj tavi možete peći barem 4 palačinke istovremeno, pa ćete s pečenjem biti vrlo brzo gotovi. U vrtiću moje kćeri jedna je mama s djecom pripremala palačinke, poslužite se njezinim trikom – pekla je palačinke u pekaču (naravno otklopljenom), a kako je njegova površina veća od bilo koje tave, istovremeno možete ispeći čak 10-ak palačinki te tako nahraniti poveće društvance u tren oka. Što se tiče dječjih zabava, čak i za svečanije prilike poput dječjih rođendana, s ovim palačinkicama ne možete pogriješiti.

Recept

Sastojci:

Osnovno tijesto za palačinke:

1 šalica integralnog brašna (240 ml)
½ šalice običnog brašna (120 ml)
2 jušne žlice smeđeg šećera
¼ žličice soli
½ žličice soda bikarbone
¼ žličice cimeta
1 jaje
3/4 šalice kiselog vrhnja (180 ml)
3/4 - 1 šalica mlijeka (180 – 240 ml)
Ulje ili maslac za podmazivanje tave

Pomiješajte sve suhe sastojke za palačinke. U posebnoj posudi pomiješajte jaje, vrhnje i 3/4 šalice mlijeka. Prelijte tekuće sastojke preko suhih i promiješajte žičanom mješalicom. Nemojte previše miješati. Ako je tijesto pregusto dodajte i preostalih ¼ šalice mlijeka. Tijesto treba biti znatno gušće od onog za tanke palačinke, tako da se jedva razlije po tavi, ali ipak dovoljno da se svaka palačinka sama razlije, a ne da je morate razmazivati kako biste dobili željenu debljinu.

U najvećoj tavi koju imate ugrijte žlicu maslaca ili ulja te žlicom zapremnine 50 ml, sipajte tijesto na tavu. Pustite da se tijesto samo od sebe razlije po tavi. Palačinke trebaju biti promjera oko 9 cm i debljine oko 1 cm. Pecite palačinke sa svake strane oko 2 minute dok ne dobiju lijepu boju. Pecite ih na laganoj vatri kako ne bi zagarale.

Složite po dvije do četiri palačinke u toranj te ih prelijte preljevom od brusnica i ukrasite svježim bobicama.

Za palačinke od borovnica: na kraju u tijesto nježno umješajte ½ šalice svježih ili zamrznutih borovnica. Poslužite ih s preljevom od tahinija i meda, ili s medom, javorovim sirupom, rižinim ili ječmenim sladom te ih ukrasite svježim bobicama.

Za palačinke od čokolade i banana: na kraju u tijesto nježno umješajte ½ šalice čokolade narezane na sitne komadiće i jednu bananu narezanu na kolutiće. Ove palačinke će biti dovoljno slatke same po sebi pa ih možete poslužiti bez preljeva.

Za 16 palačinki (4 – 6 osoba), nešto više ako pripremate palačinke s dodacima u tijestu

Preljev od brusnica:

1/3 šalice svježih ili zamrznutih brusnica
½ šalice meda

Da biste pripremili preljev od brusnica pomiješajte brusnice i med u procesoru dok ne dobijete glatki umak. Možete ga i procijediti kroz fino cjedilo. Umak može stajati nekoliko dana u hladnjaku.

Preljev od tahinija i meda:

1 šalica tahinija
½ šalice meda

Da biste pripremili preljev od tahinija i meda, pomiješajte tahini i med ugrijane na sobnu temperaturu. Umak u hladnjaku možete držati mjesecima. Ovisno o gustoći meda i tahinija, preljev bi mogao ispasti vrlo gust pa ga je stoga praktično držati ga u posudi s aplikatorom poput onih u kojima se drži med (možete isprati ambalažu od upotrebljenog meda pa je iskoristiti). Preljev od tahinija je jednako ukusan ako umjesto meda upotrijebite neku drugu vrstu tekućeg slada. Naš omiljeni nadljev za palačinke je tahini s melasom od rogača. Ako možete nabaviti melasu od rogača svakako isprobate ovaj čudesni namaz.

Krekeri od bademovog brašna s makom (bezglutenski)

2011-03-07T08:12:00.001-08:00

Ovaj odličan recept pronašla sam u rubrici zdrave hrane na stranicama Martha Stewart Living Omnimedia. U ovim krekerima umjesto brašna se koristi bademovo brašno. Možda će vam se činiti skupo, ali imajte na umu da su krekeri vrlo hranjivi i izuzetno zasitni. Za razliku od običnih kupovnih krekera kojih možete pojesti pola kutije nakon čega ćete se osjećati napuhnuto i krivo, a za pet minuta iznova osjetiti glad, ovih krekera vjerovatno nećete pojesti više nego dva, premda su vrlo ukusni, ali želudac će vam jednostavno reći da mu je dosta. Ovo sad nema previše veze s receptom ali koristim priliku da opišem razliku između konzumiranja zdravog obroka, i onoga što nazivamo “praznim kalorijama”, ovo je baš odličan primjer za sve koji sumnjaju u smisao pripreme i konzumiranja zdrave hrane. Krekeri osim toga ne sadrže masnoće životinjskog porijekla već samo one iz badema i maslinovog ulja.

Krekeri su punog okusa pa se mogu jesti i sami, možete ih držati u torbi kada vam ponestane energije. Izvrsni su s laganim povrtnim paštetama i mliječnim namazima. U slatkoj ili slanoj varijanti. Martha Stewart ih predlaže s mladim sirom i medom. Gotovi su u tren oka – naročito uz moj dodatno pojednostavljeni postupak*. Ako možete nabaviti bademovo brašno, bit ćete još brži, ali ako i ne nije ih problem samljeti. Još nekoliko riječi o bademovoj kožici: u receptu Marthe Stewart korišteni su oguljeni bademi, pa su krekeri malo ljepši i svjetili. Ja sam koristila cijele. Mišljenja o bademovoj kožici su podijeljena, dok neki izvori tvrde da je tanin iz kožice štetan te da može ometati probavu, drugi izvori tvrde da se većina ljekovitih i hranjivih sastojka badema nalazi upravo u kožici.

Recept

Sastojci:
1,5 šalica bademovog brašna (360 ml) (ili ista količina badema)
1 jušna žlica sjemenki maka
1 jušna žlica maslinovog ulja
1/4 –1/2 žličice soli
1 veliki bjelanjak, lagano promiješan vilicom

Zagrijte pećnicu na 175 C.
Potopite bademe u vruću vodu, te im zatim skinete kožicu. Osušite bademe.
Sameljite bademe u procesoru dok ne dobijete fino brašno. Dodajte mak, ulje, sol i bjelanjak te promiješate kratko tek toliko da se sastojci spoje.
Smjesu istresite na papir za pečenje te poklopite drugim papirom te razvaljajte vrlo tanko u pravokutnik veličine 20 x 30 cm. Narežite plohu u pravokutnike veličine 5 x 10 cm, te premjestite sve zajedno s papirom u lim za pečenje (*ovo je moj dodatak, znatno pojednostavljuje postupak).
Pecite dok krekeri ne dobiju lijepu boju, 12 – 14 minuta.
Ohladite na papiru pa ih zatim pažljivo odlijepite od papira te poslažite u staklenku ili kutiju.
Poslužite uz namaze.
Za 12 velikih krekera

Aromatičan ukiseljeni karfiol

2011-03-04T13:16:00.001-08:00

Znate li da je kiseljenje opet „in“? Ljetos kad sam se vraćala u Ameriku, u avionu sam čitala neki od onih luksuznih časopisa (da, čitala u avionu na prekooceanskom letu, s dvoje male djece - i to sam uspjela doživjeti!) gdje sam naišla na nekoliko vrlo zanimljivih recepata za ukiseljeno povrće. Od tada mi te ideje čuče u glavi. Kako zazirem od svih procesuiranih i polugotovih proizvoda, tako sam prestala kupovati i ukiseljeno povrće. Suprug me već počeo zadirkivati da se približavam amiškom idealu - u našoj kuhinji je gotovo sve home-made. Zapravo, nisam ni imala potrebu za kiselinom, ona se uglavnom poslužuje uz teška jela i suho meso, što je kod nas rijetko na repertoaru. Međutim ima nešto posebno u ukiseljenom povrću, recimo oni sitni i hrskavi kiseli krastavčići, tko to ne voli? Tako mi je ovaj krafiol postao najdraži prilog uvečer uz sir, ili još bolje kruh s nekom domaćom paštetom, pa još cvjetić karfiola...divota. Osim što sadrži brojne vitamine, karfiol navodno spriječava karcinom, moćan je antioksidant, odličan je za detoksikaciju organizma, te ima protuupalna svojstva. Sve ove blagodati najbolje možete uživati tako da karfiol jedete sirov, kao što je to slučaj u ovom receptu.

Dodatak kardamoma je potpuna slučajnost, nisam imala papar u zrnu pa sam onako poluautomatski umjesto papra ubacila par zrna kardamoma jer mi je izgledom bilo najsličniji. Taj kardamom je ispao pun pogodak, a da li dodatak naranče ili ljuskica ljute papričice, nešto od ovih začina čini ovaj karfiol jako posebnim. Ako ste skloni recikliranju, neki dan kad sam dovršila karfiol, bilo mi je žao baciti taj mirisni ocat. Stoga sam ga procijedila, ponovo prokuhala, napunila staklenku svježim šampinjonima, te prelila istim tim octom, zatvorila i kroz dva do tri dana imate ponovo staklenku jako ukusnog priloga uz vašu večeru.

Recept

Sastojci:
2,5 šalice karfiola razlomljenog na cvjetiće (1/2 manje glavice karfiola)
1 režanj češnjaka, zdrobljen
½ žličice kardamoma u zrnu
1,5 šalice octa (360 ml)
¼ šalice vode (60 ml)
1 jušna žlica meda
2 žličice soli
Kriška do dvije naranče, zajedno s korom
Ljuskice crvene ljute papričicem prema ukusu

Staklenka od 1 l

Staklenku isperite kupućom vodom. Oprani karfiol razdijelite na cvjetiće te njima napunite staklenku. Dodajte kardamom, češnjak i papričicu. U posudi zakuhajte ocat, vodu, sol i med. Kuhajte 1 minutu pa prelijte karfiol te zatim staklenku dobro poklopite steriliziranim poklopcem. Ostavite na hladnom da se kiseli tri tjedna. Ako ne možete izdržati, pokušajte ga kiseliti barem tjedan dana.

Aubergine, Sweet and Green - Prvi rođendan, čokoladni tartufi bez laktoze i malo razotkrivanja

2011-02-22T06:51:00.001-08:00

Danas je točno godinu dana otkad sam na ovom blogu objavila prvi recept - za čokoladne tartufe. Za svoj pretprošli rođendan na osobnoj Facebook stranici postavila sam za čestitare fotografiju čokoladnih tartufa. Zbunila me količina komentara, a uslijedili su i upiti za recept. Kada sam krenula pisati recept, shvatila sam da tartufe radim na barem pet različitih načina, te da za neke od njih već godinama usavršavam recept. Pomislila sam kako kuhanju pridajem previše važnosti da bi ono ostalo samo na nivou hobija ili usputne aktivnosti i tako sam započela pisati ovaj blog. Pisanje bloga o kuhanju se uvelike razlikuje od mog pravog posla, te sam stoga odlučila koristiti pseudonim - ime mi je Sweet, a prezime Green. U pseudonimu, kao i u samom nazivu bloga sadržane su neke od glavnih ideja ovog bloga. Aubergine na francuskom znači patlidžan, delikatesno povrće koje osim što asocira na istočnjačku kuhinju s kojom često koketiram, označava meni omiljenu tamno ljuibičastu boju, koja je za mene simbol ljepote i sofisticiranosti kakvu bih željela podariti i hrani koju pripremam. Sweet i Green sadrže dvije suporotnosti, slatko i zdravo, koje prema uobičajenim vjerovanjima jedna isključuju drugu, ali na ovom blogu to pokušavam pomiriti jer vjerujem da, kao što kažu ajurvedska učenja, da su nam potrebni svi ovi okusi, te da odricanje od njih dovodi do samo još veće i neuravnoteženije potrebe za njima.

Nemam nikakvu formalnu naobrazbu iz kulinarstva, po struci sam kiparica ili pobliže magistar likovnih umjetnosti. Možda će vam biti zanimljivo da sam blog mjesecima pisala gotovo u tajnosti. Formu bloga već odavno dobro poznajem, jer imam i dva umjetnička bloga, a budući da sam imala potrebu nekako svrstati papirnatu salatu svojih recepata koja se godinama gužvala po ladicama, blog mi se činio kao idealan medij za organizirati recepte, fotografije i razmišljanja o hrani. Ne očekujući neku povratnu informaciju, mjesecima se nisam povezivala s ostalim blogerima (iskreno, nisam bila niti svjesna koliko blogova o kuhanju postoji). Nakon nekoliko mjeseci pisanja, blogerica Lilly me „razotkrila“ i poslala mi nagradu. Tako je započelo moje druženje s blogerima. Najljepše se zahvaljujem svima koji su mi pružili lijepe riječi podrške – baviti se stvarima koje odudaraju od uobičajenih trendova, pisati blog o hrani koja nije posve uobičajena, ponekad je izuzetno naporan i nestimulativan zadatak. U međuvremenu sam upoznala mnoge divne blogove, te zavoljela blogersku komunikaciju. Pored recepata, počela sam pisati i karakteristično blogerske postove prožete pričama iz privatnog života. Zahvaljujem se svima koji pronalaze vremena za komentirati moje priče te recepte koji im se sviđaju ili su ih isprobali.

Ovdje ćete pronaći recepte koji su rezultat mog dugogodišnjeg eksperimentiranja u kuhinji. Ako bih to eksperimentiranje morala svesti na jednu rečenicu ona bi glasila: kako kuhati što zdravije bez žrtvovanja okusa i izgleda hrane. Smatram da je izgled hrane jako važan jer u hrani ne uživamo samo nepcima nego i svim svojim ostalim osjetilima. U odličnom priručniku „101 Things I Learned (TM) in Culinary School” (“101 stvar koju sam naučio u kuharskoj školi”) autora Louisa Eguarasa, stoji zanimljivo promatranje da prije nego hrana uđe u našu usnu šupljinu, prosuđujemo je i vizualno - kakve je boje, oblika, te kako je aranžirana. Zatim je prosuđujemo osjetilom mirisa, a pored toga i osjetilom sluha. Na kraju važnu ulogu igra i osjetilo dodira - da li je hrana meka ili tvrda, hladna ili vruća, te kakve je teksture. Neke studije tvrde da su sve ove faze vrlo važne te da što je hrana privlačnijeg izgleda, to tijelo apsorbira više hranjivih sastojaka iz nje! Sve ovo bi moglo implicirati da uživanjem u hrani na pravi način zapravo potićemo zdrave prehrambene navike, te tako možda i spriječavamo pretilost.

Pomalo sam opsjednuta zdravom prehranom ali sam istovremeno preveliki gurman i avanturist da bih odbacila cijeli niz namirnica i jela kakvih nam život nudi. Kroz svoje iskustvo naučila sam da na sreću jedno ne isključuje drugo. Ne sjećam se točno kada sam počela kuhati ali bilo je to još u ranoj dječjoj dobi. Cijeli život sam nekako srasla s kuhanjem, a jedino vrijeme u životu kad nisam kuhala jest kad sam prohodala s budućim suprugom – nisam mu ništa skuhala puna tri mjeseca i time sam se osigurala da nije sa mnom samo zbog kuhanja. Jer ljudi vole jesti ono što skuham. Ja pak volim kuhati, a bome i jesti, što se doduše po mojoj vanjštini ne može odmah zaključiti jer prema tabelama idealne težine zapravo prije spadam među pothranjene. Budući da nisam uvijek uživala u idealnoj težini, dapače, imala sam problema s pretjeranom težinom, uvjerena sam da je ovako zahvaljujući dobro izbalansiranoj prehrani kakvu upražnjavam već preko deset godina i kakvu vam na ovom blogu nudim. Pored recepata prilagođenih zdravoj prehrani u mojoj zbirci recepata pronaći ćete i mnoge internacionalne utjecaje.

Prvi susret s internacionalnom kuhinjom dogodio mi se u Londonu (ako izuzmem činjenicu da mi je teta japanka i da sam ljetujući s njom kao dijete, upoznala japansku kuhinju). Iz Londona pamtim nepoznate mirise koji su se isparavali iz restorana i posjete trgovinama s prehrambenim proizvodima u „China Town“-u u kojima sam se osjećala kao Alisa u zemlji čudesa. Zatim studijski boravak u Parizu. Skrušeno priznajem da sam gotovo jednako vremena posvetila Louvreu i Musee d'Art Moderne (zbog čega sam i došla u Pariz na studijsko putovanje) kao i obilaženju šarenih Pariških tržnica i mirisnih patiserija. Tijekom sručnog usavršavanja u Škotskoj zavoljela sam britancima omiljenu indijsku kuhinju, zatim tajlandsku i kinesku, te tradicionalnu škotsku kuhinju. Kad sam postala majka, grozničavo sam proučavala ljestvice dohrane za bebe i čitala kuharice za djecu. Zbog alergičnog djeteta morala sam voditi posebnu brigu o prehrani, a kako smo u raznim fazama života svi imali problema s alergijama, zapravo sam cijelu obitelj stavila na poseban način prehrane koji je umjesto izbacivanja određenih namirnica, nastojao uvoditi namirnice koje podižu razinu imuniteta što se duguročno pokazalo ispravnim – više nitko od nas nema problema s alergijama. Istovremeno sam kao trudnica i majka u težnji za što zdravijim stilom života, upoznala načela makrobiotičke i ajurvedske prehrane. Zatim odlazak u Ameriku i najraznolikiji utjecaji. Sve ćete to pronaći u mojim receptima. Život u Kaliforniji dao je osobit pečat svemu što sam dotad naučila – pored mješavine raznih internacionalnih utjecaja, bili su tu jaki utjecaji jogijske i ajurvedske prehrane te novih „zelenih“ trendova, uz najšarolikiji izbor namirnica kojeg se može zamisliti.

Potom sam se jedne lijepe zime našla u Pennsylvaniji. Imala sam ugodnu kuhinju i kuću koju je trebalo zagrijati. Bila je naime jedna od najhladnijih zima koje sam ikada doživjela i općenito jedna od najsnježnijih na ovom području. Prisiljena na produljeni boravak u kući, kuhala sam više nego ikada. Odatle i moja fotografija profila, u snijegu, snimljena nakon velike snježne oluje, upravo na dan kada sam odlučila početi pisati ovaj blog (vrlo je zanimljivo da je noćas, nakon što je već gotovo došlo proljeće, ovdje ponovo bila snježna oluja). Bio je to moj kreativni odušak i jedan od „identitetskih izleta“ - kako drugačije objasniti zašto se nagrađivana profesionalka s obečavajućom karijerom počinje baviti kuhanjem? Moram ovdje napomenuti da kuhanje među likovnjacima i nije neka novost – budući da je kuhanje vrlo kreativna aktivnost, mnogi moji kolege su izvrsni kuhari što najbolje dokazuje umjetnica i blogerica Dunja.

Dok ovo pišem, dogurala sam do 161 recepta i 41,997 ukupnih posjeta blogu. Zahvaljujući ovom blogu moji recepti se od nedavno pojavljuju i u časopisu Repete. Ne znam do kad ću se ovim baviti jer uskoro kad mi oboje djece krene u školu i ja ću se punom parom otisnuti natrag u umjetničke vode pa možda više neću imati vremena za ovakav blog. Ali jedno je sigurno - uvijek ću kuhati.

Sweet Green

PS. Ako ste pročitali ovaj kilometarski post do kraja hvala vam na poklonjenoj pažnji i strpljenju. Evo i jednog recepta za malo drugačije čokoladne tartufe.

Veganski čokoladni tartufi s medom od kestena (bez čokolade)

Ove kuglice samo izgledaju kao čokoladni tartufi ali su izdašnije i hranjivije od čokoladnih tartufa. Pripremljene su s indijskim oraščićima (ili orasima), kakaom i brašnom od zobenih pahuljica, a aromu im daju gorki med od kestena, vanilija i cimet. Već dosta dugo eksperimentiram sa sirovom hranom pa tako i sa sirovim desertima, pa čak i sirovim keksima. Smisao ovakvog načina ishrane je da se namirnice ne obrađuju termički već se eventualno suše u dehidratorima ili pak na zraku. Moje recepte za sirove doručke koji su između ostalog izašli u časopisu Repete ste možda već isprobali, a evo i jedan desert. Ovi tartufi imaju okus gorke čokolade, minimalno su zaslađeni i vrlo zadovoljavajući čokoljupcima, naročito ljubiteljima tamne čokolade.

Recept

Sastojci:
2 šalice zobenih pahuljica samljevenih u fino brašno (480 ml)
2 šalice indijskih oraščića ili oraha, fino mljevenih (480 ml)
1 šalica kakaoa (240 ml)
Prstohvat soli
½ šalice meda od kestena (120 ml)
2 žličice ekstrakta vanilije
1 žličica cimeta

U procesoru ili mlinčiću za kavu sameljite zobene pahuljice dok ne dobijete vrlo fino brašno.
U procesoru sameljite indijske orašćiće ili orahe što sitinije, dok se ulje ne počne odvajati od oraha. Zatim primješajte zobeno brašno. Dodajte kakao, cimet i sol te još jednom upalite procesor dok se svi sastojci ne pomiješaju. Što sitinje uspijete samljeti sastojke, to će tartufi biti ukusniji. Prelijte smjesu medom i vanilijom te ponovo u nekoliko navrata izmješajte, povremeno stružući smjesu sa stijenki posude od procesora, dok ne dobijete vrlo jednoličnu, čvrstu smjesu koja će se početi formirati u kuglu. Isključite procesor iz struje i odmah od smjese oblikujte kuglice veličine zalogaja. Smjesa će se vrlo lako oblikovati jer će biti pomalo masna od ulja koje će se izdvojiti iz oraha, no ne trebate je oblikovati previše uredno. Kuglice ovlaš uvaljajte u kakao tek toliko da se ne lijepe. Spremite ih u kutije te odijelite redove voštanim papirom.

Umjesto meda od kestena možete isprobati i druge aromatične medove poput dalmatinskog meda od ljekovite kadulje.

Krafne iz pećnice

2011-02-19T08:40:00.000-08:00

Vrijeme je poklada, i ne pada mi na pamet nikakav prigodan recept osim krafni. Međutim, krafne, a naročito kupovne, su mi oduvijek bile oličenje nezdrave hrane. Tijesto je najčešće od rafiniranog ili izbijeljenog brašna, prženo u ulju ili još vjerojatnije u starom ulju, te posuto rafiniranim šećerom i ispunjeno navodnim pekmezom koji vjerovatno voća vidio nije. Domaće krafne su naravno kvalitetnije ali su još uvijek pune praznih kalorija, premda priznajem da su jako ukusne i stvarno im je teško odoljeti.

Krafne sam prvi put pripremila prije puno godina na otoku Lastovu. Kao studentica često sam tamo ljetovala. Toliko sam bila opsjednuta ljepotama i čarolijom tog otoka da sam ponekad odlazila tamo i zimi, baš u vrijeme poklada, odnosno u veljači, za vrijeme ispitinih rokova. Na Lastovu postoji stoljećima sačuvana izvorna, pučka, višednevna, pokladna poredstava, koja je potpuno nevjerovatna i ako ikada uspijete prisustvovati ovom zanimljivom ritualu doživjet ćete zaista nešto čudesno. Otočani ovom događaju pridaju puno važnosti pa pripreme za njega traju gotovo cijelu godinu.

Samo mjesto Lastovo je bilo gotovo napušteno, bilo je to u vrijeme rata, a među malobrojnim stanovnicima živjela je tamo i jedna slavonka. Ta žena je kao prava slavonka, znala pripremati svakojake kolače i raskošne slastice. Zbog svog, u ovom području minimalističkih slastica, cijenjenog dara, bila je uposlena pri svim lokalnim svadbama i svečanostima. Gospođa mi je dala svoj recept za krafne. Premda sam i tada već bila iskusna kuharica, nisam često pravila dizana tijesta pa sam se čvrsto držala njezinog recepta. Sjećam se da sam do iznemoglosti te u nekoliko navrata miješala tijesto kuhačom, na poseban način kakvog mi je gosnođa pokazala. Krafne su ispale tako fantastične da ih se još dan danas dobro sjećam. Nadam se da ih se sjećaju i mali lastovčani ili kako sebe nazivaju lastovci kojima sam ih podijelila.

No vratimo se na ove, malo drugačije krafne. Kada bi vam netko rekao da postoje krafne koje se ne prže u ulju i još k tome sadrže integralno brašno, zvučilo bi to kao san za ljubitelje zdrave hrane. Nije ovo nikakav zdravi recept ali u vrijeme poklada, mogao bi vam dobro doći ovaj malo drugačiji recept. Ove krafne imaju jednako ukusno tijesto kao i obične, ako ne i bolje, s tim da umjesto da su pečene u ulju, peku se u pećnici, a zatim umaču u rastopljeni maslac pa potom u smeđi šećer s cimetom. Ako ništa drugo kuća vam neće smrditi po zagorenom ulju poput pečenjarnice, nego će je ispuniti divan miris cimeta. A krafne? Ukusne su, kod mene su planule, tako da sam ih jedva stigla fotografirati. Doduše pravila sam samo pola mjere baš zato jer sam sumnjala da bi se u suprotnom mogli prejesti

Inspiraciju za ove krafnice pronašla sam na blogu 101 Cookbooks ali sam promijenila dosta toga, između ostalog i oblik – nisam ih kao Heidi pravila kao američke “doughnuts” s rupicom u sredini nego kao naše domaće krafne. Malene su što pridonosi pokušaju da se njima ne prenajedamo. Najvažnijia stvar je da ove krafne ne prepećete, radje ih ostavite sirove jer će se one nastaviti peći jos koju minutu i nakon sto ih izvadite iz pećnice. Na taj način ćete dobiti meko tijesto - neodoljivo…

Recept

Sastojci:
Za tijesto:
Koristite se šalicom od 240 ml
4 šalice brašna (960 ml)
1 šalica integralnog brašna (240 ml)
1 žlica suhog kvasca
1 i 1/3 šalice toplog mlijeka (320 ml)
2 žlice maslaca
2/3 šalice smeđeg šećera (160 ml)
2 jaja
Prstohvat ribanog muškatnog oraščića
1 žličica soli

Za premaz:
80 g maslaca, otopljenog
1/2 šalice sitinjeg smeđeg šećera (120 ml)
1 žlica cimeta

Pomiješajte u posudi sve suhe sastojke za tijesto te im dodajte jaje i toplo mlijeko u kojem se otopili maslac. Miješajte dok se sastojci ne spoje, a zatim tijesto istresite na podlogu i mijesite nekoliko minuta. Ako je tijesto presuho dodajte još mlijeka, a ako je premeko dodajte brašna. Oblikujte od tijesta loptu te ga stavite u posudu koju ste premazali uljem. Poklopite posudu i stavite tijesto dizati na toplo mjesto oko sat vremena odnosno dok se tijesto ne udvostruči.
Premažite uljem ili obložite papirom dva lima za pečenje.
Stavite tijesto na podlogu koju ste lagano posuli brašnom i razvaljajte ga na 1,5 cm debljine. Izrezujte krugove čašom promjera 6 -7 cm te ih poslažite u limove za pečenje ostavljajući dosta razmaka između krafni. Pokrijte krpom te stavite ponovo dizati još 45 minuta.
Zagrijte pećnicu na 190 C.
Pecite krafne oko 8 minuta ili dok odozdo ne dobiju boju.
Dok se krafne peku otopite maslac, a u posebnoj zdjelici pomiješajte šećer i cimet.
Izvadite krafne iz pećnice i ohladite minutu.
Umočite svaku krafnu u otopljeni maslac pa zatim u šećer s cimetom.
Poslužite odmah.
Za 24 manje krafne

Ukiseljeni đumbir

2011-02-16T15:08:00.000-08:00

Kiseli đumbir je neizostavni prilog uz japanski sushi. Pripremit ćete ga za 10 minuta, a kad ga jednom napravite, kupovni kiseli đumbir za sushi vjerovatno će za vas postati stvar prošlosti. Kiseljenje đumbira je jednostavno, a otkrila sam ga prije mnogo godina kad se u Zagrebu mogao nabaviti jedino onaj kiseli đumbir u malim staklenkama sa štetnim umjetnim zaslađivačem aspartamom i opasnom crvenom umjetnom bojom E124 za koju se vjeruje da je kancerogena, te da je mogući uzročnik hiperaktivnosti, zbog čega je u nekim zemljama i zabranjena. Nakon toga se počela prodavati i jedna zdravija varijanta s algama, ali niti jedan od proizvoda koje sam isprobala nije mi ukusan kao ovaj domaći. Možete ga pripremiti točno prema vašem ukusu, ružičasti ili prirodne boje, s algama ili bez, manje ili više slan/sladak.

Đumbir ima antiseptičko djelovanje, pa je navodno uveden kao dodatak sushiju kako bi se spriječilo loše djelovanje lako pokvarljive sirove ribe na probavu. Đumbir i inaće djeluje povoljno na probavu, spriječava mučnine, kako trudničke tako i mučnine pri putovanju, te poboljšava cirkulaciju i pomaže protiv artritisa. Sva ova djelovanja trebala bi vas uvjeriti da što češće konzumirate đumbir, a konzerviranog na ovaj način možete ga uvijek imati pri ruci, u hladnjaku. Osim uz sushi možete ga poslužiti uz jela od plodova mora i riže, te uz razna azijska jela u nedostatku svježe salate.

Recept

Sastojci:

1 šalica rižinog octa (240 ml)
¼ šalice šećera (60 ml)
1 žličica soli
2 šalice tanko narezanog đumbira (480 ml)
1/4 manje cikle
½ žličice wakame alge, prema želji
2 staklenke od 240 ml ili jedna od 480 ml

Ostružite kožicu sa đumbira te ga dobro operite. Narežite đumbir na što tanje ploške služeći se vrlo oštrim nožem ili britvom. Staklenke dobro isperite kipućom vodom pa ih napunite narezanim đumbirom. Ako želite možete u staklenke staviti i po prstohvat wakame algi.

U posudi za kuhanje pomiješajte ocat, šećer, sol i ciklu te zagrijavajte oko 5 minuta dok se šećer ne otopi, a cikla pusti lijepu boju. Izvadite ciklu, te tekućinom prelijte đumbir u staklenkama. Zatvorite staklenke poklopcima koje ste prethodno oprali u kipućoj vodi.

Ukiseljeni đumbir možete koristiti takoreći čim se ohladi, ali dobro ga je ipak pustiti nekoliko dana.

Možete koristiti i smeđi šećer ali računajte na to da će promijeniti boju đumbiru. Ciklu možete i izostaviti, ona u ovom receptu služi samo kao prirodno bojilo.

Baklava od ruža

2011-02-14T10:16:00.000-08:00

Možda ste već imali prilike primijetiti, pomalo sam opsjednuta istočnjačkim slatkišima. Zavoljela sam ih u Parizu, gdje sam naravno uživajući u svoj bogatoj ponudi francuske hrane, svakodnevno posjećivala i trgovinu s Turkish delights u latinskoj četvrti. Bila sam opčinjena zanimljivošću okusa, te izgledom tih sićušnih raznobojnih delicija. Jednom nam je nam je pak prijatelj iz Sirije donijeo kutiju prelijepih baklava, kutija je bila ukrašena intarzijama, a baklave su bile aranžirane poput skupocjenih bombonjera. Bile su pripremljene od pistacija i onih kora u obliku rezanaca. Dakle to je je bilo toliko ukusno da se neda riječima opisati. Međutim tek nedavno sam ovakve slastice počela pripremati kod kuće. Počelo je prošle zime s domaćim rahat-lokumom, a zatim sam naletila na nekoliko izvrsnih kuharica od toga jedna libanonska iz koje sam isprobala nekoliko recepata poput kolačića od kurkume.

Baklava je zapravo jedina iz grupe ovakvih kolača koje pripremam već godinama , ili bolje rečeno pokušavam pripremiti. Naravno znam napraviti baklavu s kupovnim korama, to nije problem. Ali problem je kako naraviti malo zdraviju baklavu, nešto novo. U “otkrivanju tople vode” ovaj put mi je misija bila napraviti baklavu s integralnim brašnom i sa što manje šećera. Premda je baklava bez puno šećera nemoguć zadatak, često se šećer može srezati napola, a najzad i zamijeniti s medom ili zdravijim vrstama sladila. Međutim kore od integralnog brašna je obično teško razvaljati vrlo tanko pa stoga baklava bude tvrda i treba se natapati danima. Bude ona ukusna ali nije nešto što bih objavila na blogu. Eksperimentirala sam sa svim vrstama orašastih plodova uključujući i pistacije. Došla sam do svog recepta za sirup s medom koji je odličan. Nedavno sam bila na večeri Turskog prijateljstva, za desert je naravno bila baklava…i nakon toga sam se opet bacila na posao. Negdje istovremeno je kćer sasvim slučajno u knjižnici naišla na perzijsku dječju kuharicu pod nazivom “Happy Nowruz” Cooking with Children to celebrate the Persian New Year, autorice Najmieh Batmanglij. Kuharica je prepuna divnih slatkiša koji se poslužuju za ovaj praznik, od kojih smo mnoge isprobali.

Nowruz u prijevodu “Novi dan” je kako autorica navodi “naveseliji” iranski praznik. Slavi se na prvi dan proljeća (21., 22. ili 23. ožujka) kada su dan i noć iste duljine, cvijeće počinje pupati, a drveće listati. Međutim pripreme za slavlje počinju nekoliko tjedana ranije (baš u ovo vrijeme) i traju punih 13 tjedana. Nowruz je vrijeme čišćenja i obnove kuća, duha, obiteljskih veza i prijateljstva.

Između ostalog u kuharici je bio i recept za baklavu. Ova baklava se sastoji od samo dva sloja tijesta s nadljevom od badema u sredini, što sam odmah prepoznala kao potencijal za moju ideju o baklavi od integralnog brašna. Bila je puna začina, a ideja s ružinim laticama me vizualno odmah osvojila. Međutim ipak sam trebala izmjeniti brašno, smanjiti šećer, dodala sam med, lanene sjemenke, mentu, te izmjenila količinu i odabir nekih začina. Tako je nastala ova predivna baklava mirisa kardamoma, ruža i mente, koja je postala naš omiljeni obiteljski recept i tajna koju vam poklanjam za Valentinovo te da proslavite s njom dolazak proljeća. A ako ne možete nabaviti ružine latice, sjetite se ovog recepta uskoro kada procvatu prve ruže.

Recept

Sastojci

Kore:
1 šalica integralnog brašna (240 ml)
1,5 šalica običnog brašna (360 ml)
115 g maslaca
¼ šalice ulja (60 ml) (maslinovo, kokosovo ili suncokretovo)
¼ šalice mlijeka, sojinog, kravljeg ili rižinog (60 ml ili malo više, prema potrebi)
1 jušna žlica meda
1 jušna žlica ružine vodice (u zamjenu može i neka druga aroma ili cimet)

Nadljev:
1,5 šalica badema (360 ml)
1,5 šalica oraha (360 ml)
¼ šalice mljevenih lanenih sjemenki (60 ml)
1/2 šalice smeđeg šećera (120 ml)
¼ žličice mljevenih klinčića
1 žličica cimeta
1,5 žličica mljevenog kardamoma

Sirup:
¾ šalice meda (180 ml)
1,5 šalica smeđeg šećera (360 ml)
300 ml vode
2 jušne žlice soka limuna ili limete
1 jušna žlica ružine vodice (u zamjenu može i neka druga aroma ili cimet)

Za ukras:
10-ak badema, narezanih po dužini
1 jušna žlica sušenih ružinih latica ili pupoljaka
½ jušne žlice sušene mente

U posudi prosijte brašno pa zdrobite u njemu maslac i umješajte sve ostale sastojke za tijesto. Mijesite dok ne dobijete glatko tijesto, dodavajući još mlijeka prema potrebi. Podijelite ga na dva dijela, zamotajte u foliju i ostavite na hladnom barem 30 minuta, a može i duže.

Sastojke za nadljev sameljite u procesoru.

Zagrijte pećnicu na 175 C. Nauljite veći lim za pečenje.

Razvaljajte jednu polovicu tijesta vrlo tanko, nešto veće od lima. Postavite tijesto u lim, te ostavite rubove tijesta da vise preko rubova lima. Ravnomjerno rasporedite nadljev i dobro ga utisnite rukama koliko god možete, te poravnajte. Razvaljajte drugi sloj tijesta i prekrijte nadljev. Zavrnite rubove tijesta uredno kako nadljev ne bi iscurio pri pečenju.

Oštrim nožem narežite baklavu dijagonalno, tako da dobijete rombove širine 2,5 cm. Premažite površinu baklave s još dvije žlice ulja te je stavite peći. Pecite baklavu 30 – 35 minuta, odnosno dok ne dobije lijepu zlatnu boju.

U međuvremenu pripremite sirup tako da med, šećer i vodu zakuhate u posudi. Kada sirup prokuha, a sav se šećer otopi, maknite ga s vatre i umješajte ružinu vodicu i sok od limete/limuna.

Izvadite baklavu iz pećnice i odmah je ravnomjerno prelijte sirupom. Ukrasite je bademima, ružinim laticama i mentom. Poklopite lim s baklavom s aluminijskom folijom i ostavite je da se natapa i hladi barem 2 sata do posluživanja.

Baklava nije pripremljena s pretjeranom količinom sirupa kako bi se izbjeglo pretjerivanje sa slatkim. Stoga je najbolja drugi dan, i svakim danom je sve ukusnijapa je slobodno prirpemite nekoliko dana uoči. Ako pak volite sočniju baklavu napravite nešto više sirupa ali imajte na umu da s time unosite puno veće količine šećera koje su, ruku na srce, zaista nepotrebne. Ovu baklavu sam poslužila prijateljima iz Bosne, te prijateljima iz Indije koje smatram pravim znalcima i svi su bili zaista oduševljeni.

Keksi za Valentinovo

2011-02-09T13:49:00.000-08:00

Neki dan sam pravila kekse za jednu komercijalnu svrhu, na klasičan način - bijelo brašno, bijeli šećer i čudila sam se kako je lako napraviti kekse s “normalnim” sastojcima. Keksi ispadnu besprijekorni, baš kao slastičarski. Ako još k tome upotrijebite koju kap boje u glazuri za ukrašavanje, dobit ćete vrlo efektan rezultat. Pa ipak trud pripremanja kolača s brašnom od integralnih žitarica i prirodnijim sastojcima se itekako isplati, a osim toga kad se jednom na njih naviknete, nećete ni imati potrebu za drugačijim slasticama. No budući da je moj blog pun upravo takvih recepata neću vas gnjaviti s tom temom.

Ako trebate recepte i ideje za klasične kekse za Valentinovo ili se spremate ovaj vikend praviti iste, ove upute bi vam mogle dobro doći. Svi recepti za tijesta za kekse su od Marthe Stewart, kao i uvijek njezini recepti su besprijekorni, naravno ako volite ovakve kekse. Čak i s ovakvim rafiniranim sastojcima vjerovatno su zdraviji od bilo čega što biste inaće nabavili u trgovini. Ukrasila sam ih “kraljevskom” šećernom glazurom, to je ona na bazi bjelanjaka koja bude tvrda i postojana i neće se oštetiti pri transportu. Poslagala sam ih u kutije, a redove odijelila voštanim papirom. Lijep poklon iz kućne radinosti. U nastavku teksta su tri recepta. Imajte na umu da ako se odlučite za sve tri vrste, dobit ćete ogromnu količinu keksa – za izjavit ljubav cijelom susjedstvu!

Prhka srca umočena u čokoladu

Ovi kaksi su blagog okusa po maslacu, i vrlo su prhki.

Sastojci:
225 g maslaca
3/4 šalice šećera u prahu, prosijanog (180 ml)
1 žličica ekstrakta vanilije
2 šalice brašna, prosijanog (480 ml)
1/2 žličice soli
5 dkg tamne čokolade, izlomljene na manje komade

Električnim mikserom izmješajte maslac, šećer i vaniliju. Dodajte brašno i sol uz mješanje na najmanjoj brzini dok ne dobijete glatko tijesto. Zamotajte ga u plastičnu foliju i ohladite barem dva sata, a može i preko noći.
Na podlozi koju ste lagano posuli brašnom razvaljajte tijesto na debljinu 4 mm i izrežite kekse modlicom u obliku srca. Premjestite kekse u limove za pečenje koje ste obložili papirom za pečenje.
Zagrijte pećnicu na 150 C. Pecite kekse dok ne počnu sasvim lagano dobivati boju po rubovima, oko 18 minuta.
U dvostrukoj posudi u parnoj kupelji, otopite čokoladu. Potpuno ohlađene kekse umačite u čokoladu i stavljajte ih na voštani pair. Kad se čokolada potpuno stvrdne poslažite kekse u kutije.

Obični Sugar Cookies

Klasični američki keksi neutralnog okusa, dosta su tvrdi i idealni za ukrašavanje.

Sastojci:
4 šalice brašna (960 ml)
1 žličica praška za pecivo
1/2 žličice soli
225 g maslaca, na sobnoj temperature
2 šalice šećera (480 ml)
2 velika jaja
2 žličice ekstrakta vanilije

Prosijte brašno, prašak za pecivo i sol. U posebnoj posudi električnim mikserom izmješajte maslac i šećer. Dodajte jaja i vaniliju. Smanjite brzinu i postepeno umješajte brašno.
Podijelite tijesto na 4 djela i svaki spljoštite. Umotajte svaki disk u plastičnu foliju i ostavite u hladnjaku barem sat vremena, a može i preko noći.
Zagrijte pećnicu na 165 C. Izvadite tijesto na sobnu temperature. Razvaljajte po jedan komad tijesta na debljinu oko ½ cm i izrezujte srca modlicom u obliku srca. Premjestite kekse na limove za pečenje koje ste obložili papirom za pečenje i pecite 15 – 18 minuta rotirajući lim za pečenje jedan put tijekom pečenja kako bi se keksi sipekli ravnomjerno. Ohladite na rešetki.
Ukrasite šećernom glazurom.

Čokoladna srca

Ovi keksi su dosta intenzivnog čokoladnog okusa

Sastojci:
1,5 šalica brašna (360 ml)
1/2 šalice i 2 žlice kakaoa (120 ml i 2 žlice)
1/8 žličica soli
1/4 žličice mljevenog cimeta
170 g maslaca, na sobnoj temperaturi
1,5 šalica šećera u prahu, prosijanog (360 ml)
1 veliko jaje
1/2 žličice ekstrakta vanilije

Prosijte brašno, kakao, sol i cimet.
U posebnoj posudi električnim mikserom izmješajte maslac i šećer oko 3 minute. Dodajte jaje i vaniliju. Smanjite brzinu te postepeno umješajte smjesu brašna.
Tijesto zamotajte u plastičnu foliju. Ostavite u hladnjaku barem sat vremena, a može i preko noći.
Na podlozi koju ste lagano posuli brašnom razvaljajte tijesto na 4 mm debljine. Izrezujte kekse modlicom u obliku srca i poslažite ih u lim za pečenje koji ste obložili papriom za pečenje.
Zagrijte pećnicu na 175 C. Pecite kekse oko 9 minuta.
Ohladite ne rešetki i ukrasite šećernom glazurom

Kraljevska šećerna glazura

Sastojci:
2 veća bjelanjka
2 žličice soka od limuna
3 šalice (330 g) šećera u prahu, prosijanog

Električnim mikserom izmješajte bjelanjke u čvrsti snijeg. Dodajte sok od limuna i smanjite brzinu. Postepeno dodajte šećer u prahu te nastavite miješati dok ne dobijete glatku kremu. Ako koristite boje, razdvojite glazuru u nekoliko posudica i u svaku umješajte nekoliko kapi boje. Ako nemate pumpicu za ukrašavanje, glazuru stavite na dno vrećice sa zatvaračem. Jedan kut vrećice odrežite kako biste dobili sićušnu rupicu kroz koju ćete istiskivati glazuru.

Ukrašene kekse ostavite neko vrijeme na podlozi kako bi se glazura dobro stvrdnula. Kekse poslažite u kutije i svaki red odijelite celofanom ili voštanim papirom.

Punjeni štapići stabljikastog celera

2011-02-07T13:36:00.000-08:00

No dobro, dobro znam da sam uranila s ovim osvježavajućim proljetnim receptima ali pustite me da se barem pretvaram da je zatoplilo...

Stabljikasti celer ili američki celer je povrće nešto blažeg okusa od korjenastog, bijelog celera na kojeg smo u našim krajevima navikli. Iako se stabljikasti celer već godinama može nabaviti na tržnicama nisam primjetila da je u nas nije naročito popularan. Premda se po aromi ne može usporediti s korjenastim celerom, ovo povrće je izvrsno u salatama, nekim azijskim jelima gdje se traži hrskavost, juhama, te u zelenim sokovima i frapeima. Moj omiljeni način su ovi kanapei koje naročito vole maleni gurmani. Celer se nareže na štapiće dužine 10-ak cm te se napuni namazima. Najčešće ga punim humusom, te garniram grožđicama, a od mliječnih nadljeva izdvojila bih Tassajarski nadljev od krem sira, naranče i oraha, garniran suhim brusnicama.

Hrskavost i svježina celera nasuprot kremastoj teksturi ovog blagog nadljeva uz slatko-kiselo gorki okus brusnica čini ove štapiće posebno ukusnima. Stabljike celera imaju prirodnu slanost pa se izvrsno slažu sa slatkasim namirnicama. Osim toga su vrlo dekorativne pa su pogodne za kanapee, te za snackove i zakuske na dječjim rođendanima.

Recept

Sastojci:
1 stabljikasti celer
10 dkg krem sira
¼ šalice oraha, grublje narezanih
Sok od ½ naranče
½ žličice korice naranče, naribane (ovaj dio možete izostaviti)
2 žlice suhih brusnica

Odvojite stabljike celera, operite ih, te prosušite na papirnatom ubrusu. Narežite stabljike na štapiće dužine 10 –ak cm.
U zdjelici pomiješajte krem sir sa sokom od naranče dok ne dobijete jednoličnu kremu. Umješajte narezane orahe. Punite štapiće malom žličicom te ih garnirajte suhim brusnicama.
Za štapiće s humusom, slijedite ovaj recept. Napunite štapiće humusom te ih garnirajte grožđicama.

- Ako niste skloni slatko slanim kombinacijama, krem sir možete oplemeniti začinskim biljem te garnirati s maslinama ili kaparama.
- Kombinacija je bezbroj – ovo je samo mali podsjetnik na komzuniranje ovog povrća.
- Kod kupovine stabljikastog celera pripazite da ima lijepu boju i da su mu stabljike čvrste, a ne uvele i savitljive. Celer čuvajte u hladnjaku u dobro poklopljenoj posudi ili vrečici sa zatvaračem ili ga pak zamotajte i mokru krpu. Nemojte ga predugo ostavljati na sobnoj temperature jer će brzo uvenuti i izgubiti hrskavost. Ako vam je uvenuo, poprskajte ga vodom i stavite u hladnjak na nekoliko sati, vjerovatno će se povratiti.

Meksička čokoladna torta

2011-02-05T08:54:00.000-08:00

Ovaj recept nema nikakve veze s dobom godine niti s prigodama, priredila sam ga kao poklon za domaćine nedavne novogodišnje zabave. U nizu meskičkih recepata koji su bili prihvaćeni s dosta zanimanja, dobro bi došao i jedan meksički desert. Premda se meksičke čokolade razlikuju, tipična meksička čokolada je pripremljena s cimetom, zbog čega je, pretpostavljam, ovaj kolač nazvan meksičkim. Recept sam pronašla u kuharici „Tassajara Dinner&Desserts“, Dale and Melissa Kent. Ispekla sam ga u obliku kuglofa i prelila čokoladnim ganachemo. Ukrasila sam ga ušećerenim cvjetovima jorgovana. Svidjela mi se ova simbolika: pupoljci pastelnih nježnih boja „posađeni“ u čokoladni ganache su djelovali kao cvijeće koje raste iz zemlje, simbol novog početka, nove godine. Sredinu kuglofa sam napunila tučenim slatkim vrhnjem koje se uvijek odlično slaže uz ovakva bogata tamno čokoladna tijesta.

Kad govorimo o čokoladnom „spužvastom“ tijestu, u životu sam naišla na nekoliko savršenih recepata. Ono što im je svima zajedničko jest dodatak vruće vode u tijesto. Jedan je recept za ganache tortu, drugi za običan čokoladni kolač, a ovo je već treći recept „na isti kalup“ ali to mu niti najmanje ne umanjuje vrijednost. Teško mi je reći koje mi je tijesto od ova tri najbolje, ali ako bih baš morala odlučiti bilo bi to baš ovo, zbog dodatka cimeta. Bit će vam od koristi imati ga u zbirci recepata, a možete od njega napraviti kuglof, kore za tortu, običan kolač ili muffine. Razlikovat će se jedino vrijeme pečenja. Stoga ako tražite taj savršeni, jednostavni univerzalni recept za čokoladno tijesto, zajedno s uputama kako da vam ono ispadne besprijekorno, ovo bi moglo biti baš to što tražite.

Recept

Sastojci:
2 šalice brašna (480 ml)
2 žličice sode bikarbone
½ žličice soli
1 žličica cimeta
½ šalice sitno narezane tamne čokolade (120 ml)
5 jušnih žlica kakaa
300 ml kipuće vode
115 g maslaca
2 šalice smeđeg šećera (480 ml)
3 velika jaja, na sobnoj temperaturi 30 minuta
2 žličice ekstrakta vanilije
½ šalice rijetkog jogurta ili buttermilka (120 ml)

Zagrijte pećnicu na 175 C. Kalup za pečenje premažite s uljem, te ga zatim posipajte s malo pomiješanog brašna, kakaa i šećera.
Prosijte brašno, sodu, sol i cimet.
U posudi za kuhanje pomiješajte čokoladu i kakao s vrućom vodom. Miješajte vilicom dok se sva čokolada ne otopi i smjesa postane glatka.
U velikoj posudi električnim mikserom pomiješajte maslac i šećer dok ne dobijete jednoličnu kremu.
Umješajte jaja, jedno po jedno. Novo jaje dodajte tek kad je ono prethodno potpuno izmješano (ovaj dio je naročito važan).
Dodajte vaniliju i čokoladnu u mješavinu maslaca i jaja. Dodajte polovicu suhih sastojaka i promiješajte. Dodajte jogurt i preostale suhe sastojke. Nemojte miješati više nego što je nužno.
Istresite smjesu u kalup za pečenje i pecite 35 – 40 minuta ili dok iz sredine ne izađe čista čačkalica.
Ako pravite muffine pecite ih 25 minuta. Za 24 muffina.
Za tortu pecite tijesto u dva okrugla kalupa 25 – 30 minuta. Svaku polovicu tijesta prerežite napola kako biste dobili tortu od 4 sloja.

Ganache:

15 dkg tamne čokolade
120 ml slatkog vrhnja
2 žlice maslaca
2 žlice meda

Čokoladu izlomite na manje komade. Slatko vrhnje, maslac i med zagrijte u posudi pa još vruće prelijte preko čokolade i mliješajte dok se sva čokolada ne otopi. Ganache odmah prelijte preko kuglofa.

Da biste izradili ukrase od ušećerenog jorgovana slijedite ovaj recept. Zanimljivo je da sam ovo cvijeće pripremala prije gotovo godinu dana, ušećereno cvijeće je još uvijek kao da je jučer pripremljeno, a kad otvorite kutiju u kojoj su spremljeni zapuhne vas predivan intenzivan miris jorgovana, baš kao da ste otvorili bočicu s parfemom.

Časopis Repete br. 2

2011-02-03T13:14:00.000-08:00

Zadovoljstvo mi je obavijestiti vas da u kulinarskom časopisu Repete br. 2 pored mnogih inspirativnih recepata i fotografija koje su pripremile naše talentirane i poduzetne blogerice, možete pronaći i moje recepte za dva doručka koja će vam dati krila :)

Energetske pločice od jabuke i zobi:

Loptice od jabuka i zobenih pahuljica:

Više o časopisu potražite na Repete.hr i facebook stranicama.

Najava ranog proljeća uz kanapé rolice s lososom

2011-02-02T13:14:00.000-08:00

Jutros kad sam vodila kćer u školu sa svih strana su se slijevale grupice vesele djece koja su najavljivala rani dolazak proljeća. Kako svizac Punxsutawney Phil živi u našoj blizini djeca s uzbuđenjem čekaju njegova predviđanja, a budući da jutros nije vidio svoju sjenu, možemo očekivati rani dolazak proljeća! To znači da je moje vrijeme “prislinog” boravka u kući uz neprestano nakuhavanje i pečenje kolača na izmaku, pa stoga s moje strane možete očekivati nešto manje zimskih recepata te nešto više svježih, brzih i laganijih recepata poput ovih dekorativnih rolica.

Da biste ih pripremili trebat ćete napraviti palačinke od špinata i nadjenuti ih jednostavnim namazom od lososa i krem sira. Idealni su za zakuske ili predjelo, ali mogu poslužiti i kao lagani ručak ili večera. Zbog lakog pakiranja pogodni su za lunch pakete i piknike. Ruzičasta boja lososa vrlo je efektna u kontrastu sa zelenom bojom palačinki.

Neki dan sam u smočnici otkrila nekoliko konzervi lososa. Ne znam koristite li losos iz konzerve ali ja baš nisam navikla. Konzerve srdela često koristim ali losos mi je draži svjež ili dimljen pa nisam znala što bih s njim. Na interentu sam naišla na recept za namaz od lososa Davida Lebovitza te na jedan recept s konzerviranim lososom od Dorie Greenspan. Ako se još niste susreli s njezinim radom, svakako je posjetite. Dorie je vrlo značajna figura u kulinarskom svijetu, izdala je čak 9 kuharica, piše za Bon Appetit magazin, a nazivaju je kulinarskim guruom. Pa kako ni ona inaće ne koristi losos iz konzerve, to mi poslužilo kao dobra garancija da je on ipak jestiv. No na kraju je sve spomenuto poslužilo tek kao inspiracija, a kombinacija lososa, krem sira i vlasca ili mladog luka je tako uobičajena da vam to vjerovatno i neće biti nešto novo. Oprostit ćete mi ali u mojoj kuhinji sve mora biti maksimalno pojednostavljeno jer sve što kuham izvodim dok me dvoje malenih vuku za suknju i dok usput preslagujem veš ili radim nešto treće, pa ako vi imate više vremena evo linka na Davidov namaz od lososa koji je sigurno puno ukusniji od mojeg, a koji bi također izvrsno pasao u ovim palačinkama.

Kad sam napokon pronašla rješenje za svoje konzerve lososa, dočekao me novi izazov, nisam ga imala s čim poslužiti jer sam ostala bez kruha...i tako sam smislila ove zelene palačinke - dokaz da „nije svako zlo za zlo“ - da nisam ostala bez kruha, ne bih nikada došla do ovog zanimljivog recepta.

Recept

Sastojci

Za palačinke:
1 šalica špinata, usitnjenog (može i zamrznutog) (240 ml)
1 šalica mlijeka (sojinog ili kravljeg) (240 ml)
½ šalice vode (120 ml)
¼ šalice mladog lišća korijandera (ili peršina) (60 ml)
½ šalice integralnog brašna (120 ml)
¼ šalice običnog brašna (60 ml)
½ žličice soli
Prstohvat sode bikarbone

Za namaz od lososa:
Konzerva lososa od 400 g ili 2 filea lososa, pečena i natrgana na manje komadiće (oko 2 šalice tj. 480 ml usitnjenog lososa ukupno)
100 g krem sira
1/3 šalice kiselog vrhnja (80 ml)
2 jušne žlice soka od limuna ili limete
5 mladih lukova, narezanih na kolutiće zajedno sa zelenim dijelovima
Sol prema ukusu
¼ žličice papra
Senf, usitnjen peršin ili korijander prema ukusu

U procesoru pomiješajte mlijeko, lišće korijandera i špinat dok ne dobijete zelenu jednoličnu tekućinu. Premjestite je u posudu te pomiješajte s ostalim sastojcima za tijesto. U velikoj tavi na malo ulja, ispecite palačinke nešto deblje od uobičajenih. Trebali biste dobiti 4 velike palačinke. Ohladite ih.
Losos iz konzerve dobro ocijedite, te ga očistite od kože i eventualnih ostataka kostiju. Ustinite ga vilicom ili rukom. Ako koristite svježi losos, prepecite ga na naglo te lagano posolite. Kada se ohladi, izlomite ga na manje komadiće. U posudi pomiješajte krem sir i vrhnje dok ne dobijete jednoličnu smjesu te zatim umješajte luk i losos. Promiješajte smjesu i kušajte. Ako koristite svježi losos, nadljev će vjerovatno biti ukusan i trebat ćete staviti tek sok od limuna i papar. Ako koristite losos iz konzerve slabije kvalitete moguće da ćete trebati dodati malo senfa, te svježeg peršina, limunskog timjana ili lišća korijadera. Promiješajte te zatim smjesu razmažite po palačinkama i savijte ih u čvrste rolice. Prerežite napola pa poslužite s ukrasima od mladog luka. Možete ih narezati i na 4 – 6 komada te ih aranžirati poput sushija.
Za 4 osobe

Umjesto mladog luka možete koristiti vlasac, a za pikantniju verziju može i manja količina dimnjenog lososa. Ne zna se koja je kombinacija bolja.

Ukrase od mladog luka pripremite tako da luk narežete na tanke trake, te ga ostavite na kratko u vrlo hladnoj vodi dok se ne savije. Izbjegavajte koristiti led u vodi jer bi luk od njega mogao potpuno uvenuti.

Rožata od kokosa s karamelom od đumbira

2011-01-31T11:46:00.000-08:00

Ne znam volite li rožatu ali meni je u sjećanju ostao okus rožate koju sam prvi put jela u Dubrovniku – ugodan ali vrlo sit i neobično jak okus po jajima. Kasnije sam više puta po restoranima jela stvarno izvrsnih rožata, a ponekad bih je spremila i kod kuće, naročito ukoliko bih imala domaća jaja. Ne znam volite li je samu ili u kombinaciji s voćem ali ja je zbog intenzivnog okusa po jajima najčešće garniram nekim voćem i šlagom, a ako vam zatreba ideja, od svojih uspješnijih kombinacija izdvojila bih rožatu sa šlagom i slatkim od ruže.

Rožata, Crème caramel, Caramel custard ili Flan, su različiti nazivi za isti desert koji se sastoji od jednostavne smjese jaja i mlijeka pečenih u vodenoj kupelji. Tekuća smjesa jaja i mlijeka se pri pečenju pretvara u pudingasti, drhtavi desert s tankim slojem karamela na vrhu. Ako umjesto mlijeka upotrijebite kokosovo mlijeko, dobit ćete rožatu prekrasne kremaste teksture, a kokos će osim toga dati jednu blagu mirisnu notu koja će nadvladati okus jaja. Taman kad mi je ova kombinacija pala na pamet, naišla sam na dva recepta koji su me inspirirali i putem kojih sam došla do ove božanstvene rožate. Jedan je indijski koji je uključivao i pasiranu bananu, a drugi za Coconut custard s kineskim voćem litchi, iz više puta spominjane Tassajarine kuharice. Kasnije sam pronašla da je Crème caramel s kokosovim mlijekom tajlandska kombinacija, a u vijetnamskoj kuhinji se ovaj desert zove Banh gan.

No da se vratim na recept koji vam predstavljam. Budući da sam osim kokosovog mlijeka upotrijebila i kokosovo brašno ono se nekom čudnom kemijom diglo na površinu tako da kada izvrnete rožatu dobijete tanku bazu kokosa (lijepo se vidi na fotografiji) koja pomalo podsjeća na hrskavu bazu cheesecakea i svakako daje ovoj rožati jednu novu dimenziju. U karamel sam dodala đumbir koji se izvrsno slaže s kokosom i zbog koje se okus udaljava još korak dalje od okusa jaja. Toliko sam bila zadovolja ovim desertom, a svi koji su ga isprobali oduševljeni, da sam ga na blogu uvrstila među svoje najbolje recepte pa ako vam to daje neku garanciju isprobajte i vi.

Recept

Sastojci:

2 šalice kokosovog mlijeka (480 ml)
1/3 šalice kokosovog brašna tj. ribanog kokosa (80 ml)
¾ šalice smeđeg šećera (180 ml)
6 jaja
1 žličica ekstrakta vanilije
Prstohvat soli

Za karamel:
½ šalice smeđeg šećera (120 ml)
1,5 jušna žlica sitno naribanog đumbira
3 žlice vode

Vatrostalna posuda zapremnine oko 1,5 l

Zagrijte pećnicu na 150 C.
Priredite posudu u kojoj ćete peći rožatu koju trebate postaviti u veću posudu u koju ćete naliti vodu.
Da biste pripremili karamel, u manjoj posudi za kuhanje pomiješajte šećer, vodu i ribani đumbir. Kuhajte karamel oko 6 minuta pa ga zatim izlijte u posudu u kojoj ćete peći rožatu. Okrećite posudu kako bi se karamel ravnomjerno razlio.
U posebnoj posudi elekričnim mikserom pomiješajte jaja sa šećerom. Dodajte sol, vaniliju, kokos i kokosovo mlijeko te izmiješajte dok smjesa ne bude jednolična.
Provjerite da li se karamel stisnuo, pa ako je izlijte smjesu preko karamela, postavite posudu u veću posudu i dolijte vruću vodu tako da pokrije barem do polovice posudu za rožatu.
Stavite rožatu peći oko 1 sat i 15 minuta ili dok površina ne postane smeđkasta.
Ostavite je hladiti barem 2 sata.
Kada se potpuno ohladi, nožem oslobodite stranice rožate. Poklopite posudu s rožatom tanjurom i preokrenite je. Odstranite kalup.
Narežite rožatu kao tortu i poslužite garniranu kokosovim brašnom.

Ako niste nikada pripremali rožatu možda će vam se činiti komplicirana ali znajte da je zapravo vrlo jednostavna za izradu ako slijedite ova pravila:

- Za pečenje rožate možete koristiti bilo kakav kalup za pečenje uključujući kalup za kuglof te manje četvrtaste i okrugle metalne, keramičke ili staklene vatrostalne posude. Donja posuda za pečenje na pari treba biti dublja kako bi voda mogla doprijeti barem do polovice posude u kojoj pečete rožatu. Količina tekućine koju ćete peći u ovoj rožati je 1, 2 l stoga posuda mora biti barem tolike zapremnine.

- Budite jako oprezni kada vadite rožatu iz pećnice da se opećete vrućom vodom. Najbolje je da izvadite samo posudu s rožatom, a posudu s vodom ostavite u pećnici dok se voda u njoj ne ohladi.

- Rožatu morate potpuno ohladiti prije izvrtanja na tanjur za posluživanje, nemojte biti nestrpljivi s ovim korakom pripreme

- Kod izvrtanja rožate na tanjur prvo oštrim nožem oslobodite stranice rožate tako da ga provučete između rožate i posude. Zatim posudu poklopite tanjurom i preokrenite, nemojte tresti rožatu već je radje ostavite u ovom položaju nekoliko minuta da rožata sama sklizne iz kalupa.

- Kod odabira tanjura za posluživanje imajte na umu da tanjur bude dovljno velik ili da ima podignute rubove jer će karamel biti rijedak poput sirupa i razliti se po tanjuru.

Rožata u vodenij kupelji prije pečenja

Rožata u vodenoj kupelji nakon pečenja

Ako ne možete nabaviti kokosovo mlijeko, ispod ovog recepta pronaći ćete jednostavno uputstvo za izdradu domaćeg kokosovog mlijeka.

I ne zaboravite napisati dojmove ako probate ovu rožatu : )

Batat u šlafroku od kokosa ili pohane banane na tajlandski način

2011-01-29T06:12:00.000-08:00

U naslovu sam spomenula šlafrok jer ovaj prženi desert podsjeća na “jabuke u šlafroku” kakve su pravile naše mame. Umjesto u tijestu za palačinke, voće je prženo u tijestu od kokosa i rižinog brašna. Kada je Andrea s bloga Voće i povrće objavila recept za Pohane banane na kineski način sjetila sam se ovog tajlandskog recepta. Kad sam prvi put pripremila ovakve banane, dodala sam kako je u receptu bilo predloženo i batat, a kako mi je ostalo malo tijesta umočila sam i nekoliko jabuka. Možda ne biste pogodili ali prvo se pojeo batat koji nam je na ovakav način bio pravo iznenadjenje, pa ga takvog ponekad pripremim u ovoj kombinaciji s cimetom . Kako se meni, kao i mnogima od vas, od Andreinih fotografija odmah otvori apetit, a pored toga me Tadeja s bloga T and T kitchen pitala recept za ovu vrstu tijesta, neki dan sam ih napravila ponovo, kako bih zapisala za vas recept.

Osim što ima drugačiju aromu, tempura od kokosa i rižinog brašna, vrlo je čvrsta i hrskava. Recept je jednostavan – pomiješate obično, rižino i kokosovo brašno u istom omjeru, dodate malo soli i šećera te miješate s vodom dok ne dobijete tijesto malo gušće od onog za palačinke. Umačete batat, banane ili jabuke u tijesto i pečete u dubokom ulju. Osim što ulje mora biti jako vruće, treba ga biti puno – paradoksalno što je više ulja, to će vaši šlafroci biti manje masni. Šlafroci posluženi sa sladoledom su samo još jedna od ideja…

Recept

Sastojci

Za tijesto:
1/2 šalice bijelog rižinog brašna (120 ml)
1/2 šalice običnog brašna (120 ml)
1/2 šalice ribanog kokosa (120 ml)
2 jušne žlice smeđeg šećera
1 žličica soli
1 šalica vode (240 ml)

Ulje za prženje
2 batata (banane ili jabuke)

Za šećer od cimeta:
¼ šalice sitnijeg smeđeg šećera (60 ml)
1 žličica mljevenog cimeta

U posudi pomiješajte brašno, kokos, sol i šećer te polako dodavajte vodu miješajući žičanom mješalicom dok ne dobijete tijesto poput onog za palačinke ali gušće.
Ogulite batate te ih narežite na kolutove nešto tanje od 1 cm (idealna debljina je 7 mm, ako ih narežete predebelo batat bi mogao ostati pretvrd). Dobro ih prosušite na krpi ili papirnatom ubrusu.
Zagrijte puno ulja u dubljoj tavi te umačite kolutove batata u tijesto i stavljajte ih na vruće ulje. Pecite s obje strane dok ne dobiju lijepu zlatnu boju. Ocijedite na papirnatim ubrusima pa ih još vruće posipajte sa šećerom od cimeta.
Da biste pripremili šećer od cimeta pomiješajte u zdjelici šećer i cimet.
Poslužite odmah.

Gore lijevo: pohane jabuke, gore desno: pohane banane, dolje sredina: pohani batat

- Poslužila sam ih uz domaći sladoled od cimeta koje slučajno imam u hradnjaku (recept je u pripremi). Kombinacija hladnog i toplog, te hrskavog i mekano-kremastog je savršena.

- Ako pripremate banane na ovaj način, za ovaj recept ih režite po dužini na trake oko 1 cm debljine. U tijesto možete dodati i malo sezamovih sjemenki ili još bolje, sjemenki crnog sezama.

- Ovaj tajlandski recept u originalu se priprema s brašnom tapioke pa ako ga možete nabaviti napravite ovaj omjer: 3/4 šalice bijelog rižinog brašna, ¼ šalice brašna tapioke i 1/2 šalice ribanog kokosa. Moguće da ćete trebati dodati i još koju žlicu vode.

Enchiladas s grahom i kukuruzom i zelena salsa od tomatilla

2011-01-26T13:28:00.000-08:00

Za razliku od empanada za koje sam nedavno s vama podijelila recept, a koje nisu osobito popularne u našim krajevima, za enchiladas ćete na hrvatskom pronaći više recepata naročito s mesom, pa odmah upozoravam da je ovaj, kao i većina recepata na mom blogu, bezmesni. Zašto je tome tako objasnit ću vam u nastavku teksta.

Iskreno, nekako uvijek izbjegavam temu “meso – za ili protiv” jer znam da najčešće završi besmislenim raspravama pa čak i svađama. Zbog toga vam unaprijed želim reći da ne procjenjujem ljude na osnovu njihovih prehrambenih opredjeljenja i da imam jednako mišljenje o vama jedete li meso ili ga ne jedete. Međutim, budući da već gotovo godinu dana pišem blog o hrani, a od stotinu i pedest recepata objavila sam svega dva recepta s mesom, možda je vrijeme da vam iznesem neke od svojih stavova.

Premda se smatram ljubiteljem životinja, ne mislim da je nužno veći grijeh ubiti životinju, nego biljku (jer znamo da i biljke osjećaju) ili pak ribu ili školjku. Mislim da je stvar samo u tome da mi bolje suosjećamo sa sisavcima nego s ribama, školjkama i biljkama. Zato ne razmijem vegetarijantvo iz moralnih razloga, ukoliko dozvoljava jedenje ribe i školjki, jednako kao što ne razmijem dijete koje reklamiraju upotrebu mesa. Ne podržavam načine ishrane koji se zasnivaju na velikoj količini životinjskih proizvoda jer je dokazano da se čovjek jednako dobro može hraniti žitaricama, proteinima iz mahunarki i orašastih plodova, te voćem, povrćem i ostalim namirnicama neživotinjskog projekla. Smatram da u svemu treba biti umjeren jer kada bi svi ljudi na zemlji jeli manje količine mesa, vjerovatno ne bi bilo potrebe za njegovom masovnom proizvodnjom koja dovodi do sramotnog tretmana životinja i stanja na farmama općenito. Ne znam da li ste gledali dokumentarne filmove o uzgoju namirnica životinjskog porijekla kakve danas konzumiramo i kako na vas djeluju, ali meni je dovoljno vidjeti samo jedan takav film pa da postanem vegetarijanac. Osobno, glavni razlog zbog kojeg ne jedem meso jest što ne želim unositi u organizam antibiotike i hormone. No ne treba se zavaravati, nije zagađeno samo meso peradi i životinja s farma, npr. račići se i u Aziji uzgajaju u prljavim rijekama u koje se sipaju kanisteri antibiotika. Pa što onda uopće jesti, sigurno se pitate…

Premda ne postoji jednostavno rješenje, ovisno o tome gdje živite mislim da se mogu napraviti mudri izbori pri nabavci namirnica životinjskog porijekla. Recimo u Hrvatskoj se još uvijek mogu nabaviti kvalitetne divlje ribe, srdela je vjerovatno među najkvalitetnijom hranom koja se danas uopće može nabaviti. Također kod nas mnogi ljudi imaju vezu sa selom, gdje mogu nabaviti meso koje je uzgojeno na prirodan način te mlijeko i mliječne proizvode od zdravih krava koje žive u prirodnim uvjetima. Čini mi se da na zapadu postoji još veći izbor. Osim namirnica organskog porijekla koje je moguće nabaviti u svakom supermarketu, može se nabaviti i kosher meso koje je pripremljeno prema židovskom prehrambenim zakonima koji vam garantiraju da je meso uzgojeno bez antibiotika i hormona. Na sličan način islamski prehrambeni zakoni ne dozvoljavaju unos štetnih tvari pa postoji halal meso koje je odličan izbor. Meni je recimo trenutačno dostupno i prema cijeni najprihvatljivije amiško meso i mliječni proizvodi koji su također uzgojeni i pripremljeni prema sličnim pravilima.

Moram priznati da me osim hormona i antibiotika u mesu brine i hormon straha koji se oslobađa dok se životinje ubijaju i sve u svemu savijest mi nikako nije čista dok jedem meso pa ga radje ne jedem. Na sreću, za mesom imam rijetku potrebu jer svakodnevno jedemo proteine u obliku svih raspoloživih mahunarka i grahorica, te priličnih količina sjemenki i orašastih polodova. Sada biste nas mogli zamisliti kako po cijele dane kao ptice zobamo sjemenke, ali ne, kao što ste već možda i primjetili, jednostavno ih uvrštavam u veliki dio svojih recepata.

No vratimo se na još jedan meksički recept koji je pravi primjer dobro izbalansiranog, bogatog obroka pored kojega vam neće nedostajati meso. Budući da u blizini kuće imam dobro opskrbljenu meksičku trgovinu, skoknula sam (no dobro, ne baš skoknula…imamo novu snježnu oluju u tijeku) po tomatillo od kojeg se pravi meksička salsa verde, pa vam ovom prilikom predstavljam i ovaj zanimljiv plod, a više o njemu pročitajte nakon recepta.

Enchilade su pripremljene od kukuruznih tortilja koje možete kupiti ili pripremiti sami, punjene su nadljevom od graha i kukuruza, prelivene salsom od rajčice, posute sirom te zapečene. Poslužila sam ih sa salsom od tomatilla, koji je vjerovatno jedina namirnica u ovom receptu koju nemate u kući pa nemojte odustati jer enchilade možete poslužiti i uz salsu od obične rajčice ili pak uz vašu omiljenu salatu. Nakon recepta vam nudim i zgodan trik ako ne možete nabaviti tortilje, a nemate vremena upuštati se u izradu domaćih.

Recept

Sastojci:
10-ak kukuruznih tortilja

Za nadljev:
1 veliki luk, nasjeckan na sitno
1 konzerva graha, ocijeđenog (400 g)
1 konzerva kukuruza, ocijeđenog (400g)
1 jušna žlica maslinovog ulja
½ zelene paprike, nasjeckane na sitno
1 jušna žlica gustog pirea od rajčice
2 žličice mljevenog kumina
½ žličice soli
Chili začin ili manja količina drobljene ljute papričice, prema ukusu
½ žličice origana
3 jušne žlice kiselog vrhnja

Za enchilada salsu:
1 velika rajčica, sitno nasjeckana
3 jušne žlice gustog pirea od rajčica
½ šalice vode (120 ml)
1 veliki režanj češnjaka, sitno nasjeckan
Kumin, chili, sol, prema ukusu

Za posipanje:
1 – 2 šalice topivog sira, naribanog
Svježi peršin ili cilantro (mlado lišće korijadara)

Zagrijte pećnicu na 175 C.
Premažite vatrostalnu posudu maslacem ili uljem.
U zdjelici promiješajte sve sastojke za salsu.
Da biste pripremili nadljev na ulju izdinstajte luk, pa mu dodajte papriku, grah i kukuruz. Kratko dinstajte pa dodajte pire od rajčice i začine. Odmaknite s vatre i umiješajte kiselo vrhnje.
Dno posude za pečenje posipajte s nekoliko žlica salse.
Namažite tortilje nadljevom, savijte ih kao palačinke te ih slažite gusto jednu pokraj druge u posudu za pečenje.
Rasporedite ostatak salse po tortiljama te ih posipajte sirom.
Pecite 15 – 25 minuta ili dok se sir otopi i dobije lijepu boju.
Ukrasite svježe nasjeckanim peršinom ili cilantrom i poslužite vruće uz salsu od tomatilla.

Tomatillo salsa verde

Recept

Sastojci:
3 tomatilla, srednje veličine
1 režanj češnjaka
½ šalice svježeg cilantra (mlado lišće korijandera)
Ljuta papričica
Sol prema ukusu

Tomatillo ogulite od suhe ljuske, operite te narežite što sitnije možete. Češnjak i cilantro nasjeckajte također jako sitno. Pomiješajte sve sastojke i posolite prema ukusu. Salsu upotrijebite u roku sat vremena.

Tomatillo (Physalis philadelphica) je povrće koje bi se izgledom moglo usporediti sa zelenom, nezrelom rajčicom. Zaštitni je znak meksičke kuhinje, a najčešće se koristi u pripremi salse. Za razliku od obične rajčice, tomatillo je obavijen ljuskom koja se otvara kako plod dozrijeva. U trgovine najčešće dolazi s ljuskom koja je već napola otvorena te ga se prije upotrebe treba potpuno oguliti. Mislim da ga u našim krajevima nema za kupiti ali se u našem podneblju može sasvim uspješno uzgajati pa ako imate vrt i volite meksičku kuhinju, zabilježite ovu informaciju kao podsjetnik za proljetnu sadnju. Također mislim da bi bilo zanimljivo eksperimentirati sa salsom od domaće zelene (nezrele) rajčice, jer ako se on može jesti ukiseljen, zašto ne i u salsi?

- Nekoliko puta sam tortilje iz ovog recepta zamijenila kukuruznim palačinkama, pa i vama preporučam ovu zamjenu ukoliko ne možete nabaviti tortilje, ili se ne želite se upuštati u domaću izradu. Jelo možda neće biti autentično, ali dobit ćete vrlo ukusan i hranjiv obrok (grah i kukuruz su kompletan protein). Palačinke od kukuruznog brašna pripremit ćete isto kao i obične palačinke. Koristite obično i kukuruzno brašno u omjeru 1:1, i tijesto ostavite nekoliko sati da miruje, kako bi kukuruzno brašno malo omekšalo, odnosno nabubrilo, u suprotonom bi palačinke mogle ispasti prekrute i kidati se.

- Ako kukuruzno brašno sameljete u mlinčiću za kavu dobit ćete bolji rezultat bilo da pripremate tortilje ili palačinke.

Tropski kolačići od ananasa i kokosa i maštanje o ljetu

2011-01-24T06:30:00.000-08:00

Možda biste pomislili da sam prilagodljiva raznim klimama budući da sam živjela na raznim stranama svijeta, međutim situacija je upravo obrnuta. Što se više selim i što sam starija, to moj organizam manje tolerira promjene. Ja sam vam klasičan metereopat. Premda su mi svi ekstremni vremenski uvjeti teško podnošljivi, najviše me iscrpljuju nagle promjene temperature. Pa ipak ovaj put se nebih žalila da temperatura naglo skoči na recimo ugodnih 18 °C.

Ne znam kakvo je vrijeme kod vas, ali mi smo već mjesecima zameteni visokim snijegom, temperature su minus 20 °C, s krovova kuća vise prijeteće sige, a nisu rijetka jutra kada jedva uspjevamo izaći iz kuće. Neki dan nam se cijela ulica pretovrila u jedno veliko klizalište. Premda su neka jutra doslovno čarobna, na primjer kad je sunčano i sniježi pa se dobiva dojam kao da s neba pada svjetlucava vilinska prašina, a zimski krajolik je bez dvojbe vizualno privlačan, hladnoća i pretjerani boravak u kući me pomalo bacaju u depresiju pa čeznem za Dalmacijom, Kalifornijom i svim toplim krajevima na svijetu.

S čežnjom pregledavam fotografije od prošlog ljeta, pa zatim od proljeća pokušavajući po odjeći predvidjeti kad će napokon zatopliti. Uvjerena sam kada bi se temperatura popela samo malo iznad nule, svi bi moji problem bili rješeni. Na internetu tražim prosječne temperature u narednim mjesecima za ovaj dio zemlje. Kad vidim da nas ni idući mjesec ne čeka puno bolje, od očaja se bacam se na izradu vjerovatno već dvadesetog recepta s kokosom u ovom mjesecu. U bajnoj Tassajarinoj kuharici koju sam već više puta spominjala, u predgovoru receptu stoji kako je druga najbolja stvar osim sjediti ispod palme na plaži, ovaj kolač, pa ne mogu odoliti…i znajte da nisu puno pretjerali. Na trenutak sam se ugrijala uz ove tropske kolačiće žarko žute boje, pa možda i vama pomognu da lakše dočekate toplije dane.

Za razliku od mene, moja djeca su vrlo proaktivna. I njima je dakako dosta zime pa su si obukli badekostime, izvukli iz ormara ručnike za plažu, iskopali od nekuda maske i peraje i eno ih u dnevnoj sobi pored kamina, razvukli dekice po podu i sunčaju se (kćer sa sunčanim naočalama, a sin sa disalicom). Premda izgledaju vrlo uvjerljivo, prezimogrozna sam da bih im se pridružila, pa sam se radje ugrijala pokraj pećnice uz pripremu ovih kolačića. Nemam nikakve zamjerke osim što mi je žao da nisam odmah išla s duplom mjerom.

Ako ste slučajno isprobali moj Bizcocho Dominicano - Ananas tortu s Kariba ovaj kolač bi vas mogao podsjetiti na njega ali jednostavniji je za pripremu. Komadići ananasa se naziru u tijestu i daju mu lijepu žarku boju, izrazitu sočnost i gotovo ljepljivu teksturu kojoj je teško odoljeti.

Recept

Sastojci:
110 g maslaca
1 šalica smeđeg šećera (240 ml)
2 jaja
1 žličica ektrakta vanilije ili 1 vanili šećer
¾ šalice brašna (180 ml)
¾ žličice praška za pecivo
½ žličice soli
¾ šalice ribanog kokosa (180 ml) (i još malo za posipanje)
1,5 šalica ananasa vrlo sitno nasjeckanog (360 ml) ili 1 konzerva od 400 ml ananasa, dobro ocijeđenog i sitno nasjeckanog
U originalnom receptu prepoučuje se dodati i ½ žličice ekstrakta badema ali ja ga nisam koristila

Ugrijte pećnicu na 175 C. Premažite uljem manji kalup za pečenje (20 x 20 mm).
U posudi pomiješajte maslac i šećer električnim mikserom dok ne postanu pjenasti. Umiješajte jaja, jedno po jedno, te vaniliju. U drugoj posudi, pomiješajte brašno, prašak za pecivo i sol te ih postepeno dodajte smjesi s maslacem. Dodajte kokos i ananas te promiješajte. Izlijte smjesu u dobro namašćen kalup za pečenje i pecite 25 – 30 minuta, ili kada se površina kolača vrati poput spužve kada je lagano pritisnete. Kolač će vam možda djelovati kao da nije pečen, ali čini mi se da u tome i leži njegova posebnost, kad se ohladi bit će božanstveno sočan. Narežite ga na kocke i poslužite s kakvim ljetnim koktelom . Ne zaboravite šesir sunčane naočale!

Napomene:

- Ananas trebate dobro ocijediti, u suprotnom bi kolač mogao ispasti previše ljepljiv. Ananas narežite vrlo sitno, pa ipak pokoji veći komadić je dopušten, dapače.

- Ako koristite svježi ananas, dobro ga operite, najbolje kuhinjskom četkicom, pa mu odrežite donji i gornji dio. Zatim ga po dužini prerežite napola, pa svaku polovicu na još 4 dijela po dužini. Odrežite sredinu koja je tvrda i ogulite koru. Osim što je bogat izvor C vitamina, ananas pomaže kod kašlja i bronhitisa te upale grla ali i kod visokog krvnog tlaka, a navodno i smanjuje jutarnje mučnine kod trudnica.

- Kod kupnje ananasa pripazite da voćka bude teška, treba mirisati i po kori djelovati zdravo, Budući da ananas prestaje zoriti kada je jednom ubran, trebate pripaziti da plod izgleda zrelo. Premda može izdržati nekoliko dana na sobnoj temperaturi, najabolje ga je držati u hladnjaku. Neiskorišteni dio možete pohraniti u dobro poklopljenu staklenu kutiju i držati nekoliko dana u hladnjaku. Za ovaj kolač trebat će vam otprilike polovica manjeg ananasa.

Curry od slanutka i batata s kokosom uz rižu od mente

2011-01-21T09:34:00.000-08:00

Prije sedam godina moj život je izgledao potpuno drugačije, bio je puni više avanturistički. Sa svojim odabranikom živjela sam po unajmljenim stanovima, dizali bismo sidro kako bi nam palo na pamet, selili se s kontinenta na kontinent s po jedim koferom. Između ostalog živjeli smo i u bajkovitom Edinburghu u stančiću na vrhu zgrade do kojega su vodile dugačke zavojite stepenice. Iz obje sobe pružao se pogled na karakteristične škotske zgrade od tamnog kamena, a u daljini se naziralo tamno plavo more. Jutrom bi nas budili galebovi čija je vika nalikovala više nekoj žestokoj svađi nego ptičjem pjevu. Nisu to baš bila prava jutra jer bi se budili gotovo po noći, tamo visoko na sjeveru zimi se razdani tek iza 10 sati ujutro (a smrači se već u 16 h).

Fotografija je preuzeta s http://www.aberdeenscottishhellenicsociety.org.uk/

Premda sam se i tada trudila paziti na ishranu, radno-studenstki dani su bili vrlo naporni i često se završavali tek kasno uvečer pa bismo hranu tada naručivali iz kineskih, indijskih, tajlandskih i ostalih take away restorana. Zima, oštar vjetar, borba s kišom koja pada u svim smjerovima i nedostatak dnevnog svjetla vas mogu učiniti nevjerovatno gladnima, pa se ne treba čuditi nezamislivim kombinacijama vrlo začinjene i masne hrane koja se tamo jede - nije slučajno da je upravo u ovim krajevima nastao fast-food. Između fish & chipsa i razne druge brze hrane koja se mogla naručivati, jednostanvnije kineske kombinacije riže i povrća te indijski curryiji su nam bili najdraži izbor.

Koliko god zvučalo neobično, curry je na listi pet najomiljenijih britanskih jela. Utjecaj indijske kuhinje je u Velikoj Britaniji toliko jak da bi netko mogao pomisliti da je curry britansko jelo (a nedavno mi je priatelj indijac čak rastumačio da tome i je tako). Curry se u britanskim domaćinstvima kuha uobičajeno kao kod nas krmenadle s krumpirom. U to vrijeme na listi najdražih nam curryija bio je pileći curry s ananasom i kokosom. Bilo je tu i puno ljutih azijatskih jela. Živjeli smo preko puta knjižnice, i znala bih se vratiti kući s po deset kuharica. Bile su to uglavnom indijske i tajlandske kuharice te smo se isprobavajući mnoge recepte iz njih, zaljubili u ovu vrstu hrane. Međutim kuharice su ubrzo bile zamijenjene literaturom o trudnoći i bebama, a ljuti i začinjeni curryiji nekim lakšim varijantama...

Jedan od takvih je ovaj blagi veganski curry koji je namjenjen prvenstveno djeci te osobama koje na indijsku kuhinju nisu navikli ali bi je željeli isprobati. Recept sam jednom davno pronašla u kuharici za djecu i bebe te sam ga otada napravila nebrojeno puta, prilagođavajući ga našem ukusu, a ovaj put dodavši batat. Uz ovaj curry obično pripremam limunsku rižu ali sam ovaj put napravila rižu s mentom – odlična kombinacija.

Jelo je za indijski ukus blago pa ipak obiluje različitim začinima. Nemojte se obeshrabriti ako nemate sve začine. Slobodno ekperimetirajte. Ovo je samo jedan od načina na koje se može napraviti ovo jednostavno jelo – slanutak i batat kuhani su u umaku od rajčice, kokosa i začina, te posluženi s rižom koja je pripremljena sa suhom mentom.

Recept

Curry od slanutka

Sastojci:

3 jušne žlice maslinovog ulja, gheeija ili maslaca
1 veći luk (1 šalica luka narezanog na sitno)
2 režnja češnjaka, narezanog na sitno
1 jušna žlica svježeg đumbira narezanog na sitno (ili manja količina suhog đumbira u prahu)
½ žličice mljevenog kumina
½ žličice kurkume
Štapić cimeta ili ¼ žličice mljevenog cimeta
Nekoliko zrna kardamoma ili ¼ žličice mljevenog kardamoma
2 žličice curry začina (blagog)
1/8 žličice mljevenog klinčića (ili 2 cijela klinčića)
Nekoliko svježih listova curryija (možete izostaviti)
1 lovorov list
1 žličica soli
1 narančasti batat, oguljen i narezan na kockice (malo manje od 2 šalice kockica)
2 šalice kuhanog i ocijeđenog slanutka
1 rajčica narezana na kockice (ili 2 jušne žlice pirea od rajčice)
¼ šalice kokosovog brašna tj. ribanog kokosa (60 ml tj. 4 jušne žlice)
2 šalice vode
1 šalica gustog kokosovog mlijeka

Na ulju popržite suhe začine dok ne puste miris oko 1 minutu (pazite da ne pregore). Dodajte luk, češnjak, đumbir i sol pa dinstajte dok luk ne omekša. Dodajte slanutak, rajčicu, batat i kokosovo brašno, kratko prodinstajte pa prelijte vodom. Zakuhajte te poklopljeno kuhajte 20 –ak minuta ili dok batat ne omekša. Na kraju dodajte kokosovo mlijeko i prema potrebi dosolite, te dodajte još začina prema ukusu.

Riža s mentom

Sastojci:

1 šalica basmati riže (ili riže dugog zrna)
2 jušne žlice ulja, gheeija ili maslaca
1 žličica kumina
2 šalice vode
1 jušna žlica suhe mljevene mente
½ žličice soli

Na ulju prodinstajte kumin 1 minutu pa dodajte rižu, te promiješajte i zatim dodajte vodu, mentu i sol. Zakuhjate rižu te je kuhajte poklopljenu 10 minuta, a zatim maknite s vatre i ostavite je još 5 minuta.

Post o jednoj malo začinjenijoj i opsežnijoj indijskoj većeru je u pripremi pa ako volite ovu vrstu hrane obratite pažnju na nove postove.

Fotografija je preuzeta s http://www.castles.niceworld.info/
Edinburgh, Princes Street Gardens, staza kojom sam svaki dan prolazila na putu od kuće do posla/faksa