Prikazani su postovi s oznakom doručak. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom doručak. Prikaži sve postove

srijeda, 2. siječnja 2013.

Novogodišnji ručak

Dan je počeo novogodišnjim hemendegzom. Moj mužić je poželio doručak, jer očito nije znao što ga čeka poslije. Pa je dobio ovo. Ja sam ukrala jedno jaje. Njam.


















Enivej. Onda je krenulo veselje u kuhinji. Bili su nam opet neki najdraži ljudovi na ručku. Sve skupa nas 6.
Počeli smo kaotično, a tako i završili. Kasnilo se, a i sad sam u žurbi jer mi se sin sumnjivo meškolji uspod dekice. Pa krenimo s kruhom.



















Bijelo brašno, pšenične posije, suncokretove sjemenke, C vitamin. I kad se uzdigne valja se i maže uljem maslinovim. I tako nekoliko puta da se dobiju slojevi. E sad, ja nisam baš najstručnija osoba na svijetu i ne želim puno ulazit u neke utjecaje, povijest, etnologiju i običaje drugih naroda. To se radi po ovim prostorima tako, pa bude fin mastan kruh, a kažu da se nakraju stavi novčić u sredinu za sretnika koji ga naže i slomi zub. Kažu neki to je ciganski kruh. Nemam pojma. Nisam okušala sreću s novčićem, ali jesam sa slojevima. Pa je to ispao jedan jako lijep, sočan i mastan kruh. Kombinacija pečene crvene paprike začinjene s octom i hladetine se prokazala kao odlična. Stoga smo je ponovili, jer hladetine ima još za cijeli ovaj tjedan. Mi jako volimo hladetinu, pogotovo ako je od domaćih nogica i uhica.

Kako smo dobili na poklon lijepu veliku zdravu puricu od kojih 4-5 kila, i odlučili da nećemo tradicionalno peći je u komadu, raskomadali smo je i prvo skuhali divan temeljac, tj. juhu. Ona je pak poslužila kao osnova za kiselo-ljutu juhicu a la kineski restoran. Nažalost, pojela se prije nego sam je uspjela slikati. Kako se moj sin odluči jesti istovremeno kad svi ostali sjednu za stol, mene dočekaju hladni tanjuri.

Osim hladetine, kruha, juhe, domaćih kobasa, ostataka pašteta, narezaka i sira, prvo glavno jelo bila je:
ROLADA OD PUREĆEG ZABATKA
punjena bademima, brusnicama, pancetom, kaštradinom, pršutom, ružmarinom i purećim jetricama.
Za početak, trebalo je pripremiti punjenje. Evo kako to izgleda netom pred mljevenje.


















Potom je naravno potrebno nanjeti mješavinu na zabatak koji sam prethodno natukla. evo kako to izgleda:



















Potom se to zarola, jedan po jedan, i umota i stisne u prozirnu foliju. Neću sad tu raspravljat jel to zdravo, nije zdravo. Poslužilo je svrsi, i nije nas otrovalo ništa više nego sendvič iz obližnje pekare. Potom se tako kuhalo u vodi da očvrsne. Nakon kuhanja, izvadi se vani iz folije i poveče koncem. Potom se prži na maslacu u tavi sa svih strana da se karamelizira. Naravno da će punjenje ispasti vani, ali zato se zalije temeljcem, i dobije se krasan umak. Pri služenju je to izgledalo ovako:



















Moram priznat, odlično je. Odlično, odlično, odlično. Meso je sočno, punjenje je krasno i grickavo, a umak je divan. Jetrica u kombinaciji s brusnicama i bademima daju aromu koja baca na krvavice. Ružmarin se osjeti u daljini, a meso zabatka je mekano i maslacasto. Nakon toga na red su došla veličanstvena pureća prsa a la wellington. O da. Divota. Inspiraciju dugujem opet Jamie Oliveru i njegovom božićnom specijalu. Iako unatoč 30 repriza nisam zapamtila kako je on to točno radio, odlučila sam ići klasično. A kako smo bili u cajtnotu, pureća prsa sam prvo pirjala u tavi, da ne bi došlo do sirovih momenata.



















Dakle, s mažuranom i soja sosom, uz dodatak par kapi worchestera, na maslacu su se pirjala skoro do kraja. Nakon toga su umotana u lisnato tijesto, obložena šufiganim gljivama - bukovače, šampinjoni i lisičarke. Prije pečenja:



















Polje pečenja:



















Prerezano:



















Ne moram ni spominjati da je bilo ODLIČNO. Ostao je komadićak, mužu za ručkić danas.
Prsa su neopisivo sočna, gljive su iznimno fine, a umak koji je ostao od pirjanja je FENOMENALAN.
Nisam se previše trudila oko prezentacije, bila sam na knap s vremenom. Ali zbilja je odličan način za spremit puru umjesto da se pepeče i presuši u komadu.
Uz to smo ponovili pire od krumpira i korjenastog povrća, zapečen s maslacem, a evo i ručka u akciji:







































Vino se pilo, salatica se jela, za desert sam opet ponovila ashure, to je predivan puding kojeg ću skuhat opet danas. Ima još par šipaka, taman. Muž je zaključio da je to kuhani muesli, a Rudolf je nekidan radio tzv. watergruvel ili kako se već zove - aromatizirani ječam s ribizlom i tak nečim.

Eto. Idem. Mali mi cvili. Danas nam stiže mala Gabi, pa ću joj umjesit tijesto da možemo pizzu ispeć.

četvrtak, 6. rujna 2012.

Kajgana-sendvič i losova kobasa



















Nekidan sam u tete Ivane viđela nešto savršeno. Sendvič koji je napravila za na kupanje. Sočna kajgana u kruhu. Simple as that. Fenomenalno. Proteinski i nutritivno. Bomba od jednostavnosti, super okusa. Totalni minimalizam forme, maksimalan učinak za tijelo i duh. Pa sam majci i mužu jutros spremila marendu.
A šta bi ja nego pekla kruh. Jučer sam ispekla divan bijeli kruh. Dopizdio mi integralni. Napravih 4 kruščića, tj. 4 ravne kifle. Pa jednu prerezah uzduž, namazah jednu stranu svježim krem sirom, pobacah listiće svježeg bosiljka po tome, ispekoh kajganu od 4 jaja i zeru soli, pa to posložih i prerezah poprijeko. Super izgleda.
Stavili smo novi stolnjak na balkon. Koji sam morala upravo maknut jer je zalila takva divna kiša <3

Kako rekoh, pekla sam kruh. I neki dan, ne samo jučer. Počela sam peć kruhove ljudima, umjesto da im kupujem bombonjere, boce vina, kokakole, grickalice i ta sranja. Kao prvo, puno je isplativije. Kao drugo, zdravije je pun k. Kao treće, šta nije ljepše kad dobiješ domaću klopu koju je neko napravio baš za tebe, umjesto neke očajne bombonjere koja stoji ko zna koliko mjeseci na polici dućana.

I tako sam nekidan išla na objed kod staroga, đe sam upilala babu da mi kaže recepat za one balančane u ulju. Imam recepat. Imam i balančana. Al nemam ulja ni staklenki. No dobro. Bit će i toga.
Tako da sam umjesila bijeli kruv s posijama, u istoj formi ko ovi za sendviče - male ravne kifle.
Evo jih. Malo su popucali, al su bili fini!



















I tako je meni došo muž moj ljubljeni napokon <3 u medjuvremenu je bio na izletu u Ikeji. Uza sve što je kupio za bebicu, donio mi je kobasicu iz Ikeje. I to je jedan u moru razloga zbog kojih ga obožava. Ode u Ikeju i kupi mi kobasicu. Ne policu, ne namještaj, ne tepih, nego KOBASICU <3
I to od mesa losa i svinje.
Kao jedan militantni mesojed, mogu na popis životinjskih vrsta koje sam jela dodat i losa.
Kobasica kao takva nije nešto, al je fora. Simpatičan okus. Čudni neki švedski šmek :D
Muž moj dragi mi je donio i ajvar. Ali domaći. Njegova majka radila. Stavila je više balančana radi mene :')
Ajvar je božanstven. Ostalo je za pola fete kruha. Cijelu smo teglicu izjeli.

Evo fotke marende od jučer. Losova kobasa iz Ikeje, domaći milkin ajvar i moj kruv. Toliko ljubavi ima na tom tanjuru da je to za popizdit!