Eto da obavjestim širu naciju da je vjenčanje bilo pa prošlo, u 6. mjesecu. Nije nas bilo puno, bilo je u skromnoj domaćoj organizaciji, ali je zato hrane bilo ko za 500 ljudi.
Pa krenimo redom.
Ovo gore je naša vjenčana torta (no shit?). Torta je na 2 kata, a svaki kat se sastoji od 3 sloja i to ozbiljnih kolača povezanih ozbiljnim čokoladnim ganacheom. Dva sloja (gornji i donji) su čokoladni kolač od badema i čokolade, između kojih se nalazi lemon syrup cake, s jogurtom i limunom. Nema kreme. Samo beton on čokolade tj. ganache. I tako 2 puta.
FYI, da, sama sam si ispekla svadbenu tortu. Dekor je radila jedna draga teta iz Mokošice i odradila ga je prekrasno, elegantno i jebački <3
Ovo dvoje spodoba gore smo ja i moj životni partner i ljubav mog života.
Našli smo se u liku mladenaca za 20 kuna iz robne kuće, uvozno iz Kine. Dodala sam karakteristične komade fizionomije, osim kilograma.
U pozadini se vidi stonska torta. Imali smo zapravo dvije podjednako prefine stonske torte. Jedna iz kuhinje tete Ivane, rađena po tradicionalnom receptu, i druga iz kuhinje Ivanine babe (Stonske starosjediteljice).
Svakako smo se ubili u stonskim tortama.
Ovo je taj limunski jogurt kolač koji sam pekla za probu. Neznam đe mi je slika čokoladnog :(
Amo onda od kraja. Osim te slavne svadbene torte, bilo je i sljedećih kolača:
Klasični cheesecake tete Ivane. Malo stradao u prevozu. Savršen. Kremast. Mazan. Seks.
Onda imotska torta. Isto iz kuhinje tete Ivane. Fenomenalna.
Onda svekrvini kolači. Nema boljih. Svi redom su izjedeni. do zadnjeg. Šteta nemam više fotki, sve je na kameri. Ali ovo su poredana minijaturna savršenstva.
A sad slano. Ovo su stvari koje su fotkane nakon što smo se natrpali ko praci.
Prvo, majčina pastašuta od škampa i kozica jadranskih, dovučenih iz Vela Luke.
Ovo je onako, zdravoseljački u teći slikano, jerbo se ono servirano u finim pjatima pojelo.
Naravski, pečenje. Mladi jarić je pao, iz free range uzgoja, kao i pračić, takozvani odojak, urolan u samog sebe, istog porijekla. Uzgojeno doma. 100% domaće. S domaćim patatama i rotkvicama.
I naravno, zeko na kiselo. To jest, zec na dalmatinski, by moja majka. To je zapravo kunić, uzgojen u blizini istih kozlića i gudina. Pripravljen na meni najdraži način, u luškom bijelom vinu i limunu, s puno česna i ružmarina, špikovan domaćom pancetom, obljubljen luškim maslinovim uljem. Jednog dana ćemo i recepat napisat. Zapravo, ima ga u dalmatinskom kuvaru. Ove bijele hrge pored njega su savršeno pahuljasto mekano prozračno božanstvene Milkine "češke knedle" to jest, parene buhtle. Nama je to još uvijek misterija, na koji način nastaju, no vjerujem da će me Milka uputiti u sveta otajstva parenih čeških knedli.
Ovaj pjat je zapravo savršen spoj kontinenta i obale <3
Nadalje, na stolu se našo i mali bataljun svakojakih priloga. Neki su prijevremeno svršili u našim želučićima, pa se ne nalaze na fotkama. Kao, npr. tete Ivanin složenac od pohovanih balančana.
Al zato su se našli sljedeći akteri; naš najdraži način jedenja pomadora, zatim Jadrina francuska salata, Milkini ukiseljeni domaći lukovići (ljutikice), majčine gljivice u maslinovom ulju, salata od kukumara u vrhnju s česnom, ispod kojih se nalaze (moje) marinirane tikvice i balančane (recept iz Vegetine kuvarice iz 90tih, odličan recept! - jednom, možda i prenesem...) i na kraju rizi-bizi, prohtjev mog muža, koji je pored sve hrane ostao NETAKNUT i sutradan napadnut od mrava sustanara. I onda sam ja zaradila trudnički dijabetes. Logično.
Šta još? Vinkov slovenski rose šampanjac tj. pjenušac, rađen specijalno za Le Petit Festival u Dubrovniku. Navodno je samo 20 boca napravljeno. Fotka je radi dramatizacije trenutka dorađena u fotošopu jeftinim filterima. Baš je uber romantični treš. Ovo moj muž lijeva šampanj u čaše. Baš je seksi.
A evo i nas dvoje. Da nas vidite. Jesmo, baš smo lijepi :)
