Vazda isti stolnjak na balkonu :D
Ovaj je prošlotjedno-ovotjedni. Eko etno fensi šmensi folk.
Nego, e.
Jučer je moja majčica uradila juhu od jedne cvjetačine glavurde koju kupismo nekidan.
Juha je božanstvena. Kremasta i mliječna, a okus je ko poljubac anđela.
Kiselo vrhnje daje divan podražaj žlijezdama slinovnicama, a pasirana cvjetača blago obljubljuje okusne pupoljke.
Pa evo napokon i recepta, iz pera moje majke; za jednu prosječnu cvjetaču:
Na malo ulja i maslaca popržiti luk, dodati sitno natrganu i nasjeckanu sirovu cvjetaču.
Pirjati i obrtati cvjetaču dok ne omekša, zatim dodati vode da pokrije cvjetaču.
Posoliti prema želji, i nastaviti kuhati dok se cvjetača dobro ne skuha.
Sada ocjediti cvjetaču, ali sačuvati vodu u kojoj se kuhala. Skuhanu cvjetaču pak zblendajte na sitno, u multipraktiku/blenderom, ili kako već, i sad tu vodu i cvjetaču pustiti na miru.
U međuvremenu na malo maslaca staviti 2 žlice brašna, popržiti i podliti s vodom u kojoj se kuhala cvjetača, i doljevati mlijeka (ukupno cca 7 deca) i polako miješati. Zatim dodati kiselog vrhnja 2 deca i to promiješati. Na kraju dodati blendanu cvjetaču, promiješati, pričekati da provre i skinuti s vatre.
Posuti peršnom i paprom prema želji i jesti!
Vjerujem da bi muškatni oraščić funkcionirao jako dobro u ovoj varijanti ove divne juhice, obzirom na njegovu ljubav sa svime mliječnim i bijelim. Isto tako vjerujem da bi bijeli papar pasao podjednako dobro. Fora je ta da smo imali samo crnog mljevenog papra u špajzi :)
A ja sam uradila još jedan "parmigianino" alitiga parmigiana di melancane, alitiga složenac od balančana, koji je moj muž poželio još prije tjedan dana. Ima recept neđe odkad je bio glavna zvijezda na bratovoj krizmi. Ovaj je s dimsijem umjesto s parmezanom. Ima slaninast aftertejst. Jako dobar šmek, jako zao izgled <3
