Frizhider

Vazda isti stolnjak na balkonu :D
Ovaj je prošlotjedno-ovotjedni. Eko etno fensi šmensi folk.

Nego, e.

Jučer je moja majčica uradila juhu od jedne cvjetačine glavurde koju kupismo nekidan.
Juha je božanstvena. Kremasta i mliječna, a okus je ko poljubac anđela.
Kiselo vrhnje daje divan podražaj žlijezdama slinovnicama, a pasirana cvjetača blago obljubljuje okusne pupoljke.

Pa evo napokon i recepta, iz pera moje majke; za jednu prosječnu cvjetaču:

Na malo ulja i maslaca popržiti luk, dodati sitno natrganu i nasjeckanu sirovu cvjetaču.
Pirjati i obrtati cvjetaču dok ne omekša, zatim dodati vode da pokrije cvjetaču.
Posoliti prema želji, i nastaviti kuhati dok se cvjetača dobro ne skuha.
Sada ocjediti cvjetaču, ali sačuvati vodu u kojoj se kuhala. Skuhanu cvjetaču pak zblendajte na sitno, u multipraktiku/blenderom, ili kako već, i sad tu vodu i cvjetaču pustiti na miru.

U međuvremenu na malo maslaca staviti 2 žlice brašna, popržiti i podliti s vodom u kojoj se kuhala cvjetača, i doljevati mlijeka (ukupno cca 7 deca) i polako miješati. Zatim dodati kiselog vrhnja 2 deca i to promiješati. Na kraju dodati blendanu cvjetaču, promiješati, pričekati da provre i skinuti s vatre.
Posuti peršnom i paprom prema želji i jesti!

Vjerujem da bi muškatni oraščić funkcionirao jako dobro u ovoj varijanti ove divne juhice, obzirom na njegovu ljubav sa svime mliječnim i bijelim. Isto tako vjerujem da bi bijeli papar pasao podjednako dobro. Fora je ta da smo imali samo crnog mljevenog papra u špajzi :)

A ja sam uradila još jedan "parmigianino" alitiga parmigiana di melancane, alitiga složenac od balančana, koji je moj muž poželio još prije tjedan dana. Ima recept neđe odkad je bio glavna zvijezda na bratovoj krizmi. Ovaj je s dimsijem umjesto s parmezanom. Ima slaninast aftertejst. Jako dobar šmek, jako zao izgled <3

Danas su me pustili s lanca. Pa čim dodjoh doma krenuh mijesit kruv. Čak smo i zapisali recept!
U medjuvremenu je majčica uradila juhicu od povrtja. Jako jako finu.





U juhici su se našle: luk, česan, mrkvica, celer, korijen i list petrusina, pomadora i patata, malo soli, vode i maslinovo ulje (za popržit luk i ostalo :) Još smo joj dodali noklice s posijama i malo graham brašna. Da se ima što za žvakat! Služi se toplo, u pjatima, ili zdjelicama :D

E, a onda, kad smo objedovale i odspavale, kako se kruv lijepo digo (ko blesav, dolaze mi braća na pizzu) počele smo se zajebavat s raznoraznim oblicima.

Pa smo odradili par pletesnica, jednu kiflu (koju smo prvu žrtvovali), onda jedan pužić... i tako...
Evo slika dole ispod, gle:




















A ovaj nam je nekako najslađi, baš je nekako... krasan <3



















I onda smo malo marendale, cupale smo domaći kruv u maslinovo ulje, ovaj put nije teta Marijino, nego od Uljare Zlokić, TZ Brnjal. Važno je samo da su iz Vele Luke <3


I dok smo mi to tako macali, ispekla se i "pogača" s maslinama.
Evo je na, baš je lijepa :)



























I za kraj, jedan od rijetkih - recepata!!! I to s mjerama! Mjerodavnim!

RANORUJANSKI KRUH

5 šalica (2 deca) bijelog brašna (tip 550)
4 šalice graham brašna
1 i po šaliča pšeničnih posija (ovaj put od Ekozone, fine su sitne)
3 digo kvasca suhog (21 gram)
1 mala žlica sode bikarbone (uzvrh)
3 šalice vode
pola šalice ulja
jedan čep umeboši začina

Umijesiti, dobro izmijesiti, oblikovat kuglu i posuti obilno brašnom. Pokriti krpom i stavit na toplo.
I onda odspavat sat-dva, i taman će se lijepo dić. Ako bude premekan i gnjecav, bez straha posipat brašnom i umješavat dok se ne prestane lijepit. I onda ga oblikovat tradicionalno hrvacki ili kako oćete.
Ako volite sjemenke po kruvu, one će se zaljepit ako premažete nepečeni kruv sa rijetko umućenom vodom s malo brašna. I onda pospete sjemenke po tome i to je baš super super je ne otpadaju.

Napominjem samo da je ovo jako puno mase, cca 2 kila (vagali smo) i od jednog kila su svi ovi kruhi.
Ostatak tijesta će se večeras nać u nekoliko pizza sa svime i svačime. O tome ću vas definitivno obavjestit.
Isto tako napominjem da zbog zdravstvenih razloga izbjegavamo veće količine soli a bome i šećera, pa ako vam je gušt slobodno posolite jače (ja bih inače stavila još minimalno jednu do jednu i po malu žličicu soli morske sitne).

Znam da se čini da samo pizze jedemo. Al to su nam praktički "nedjeljnji svečani ručkovi".
Evo jedan ručak koji nije pizza. Čisto da vidite da nije nako kako se čini. Carsko meso iz pećnice i pečene patate s puuuuuno vlasca. Koliko sam shvatila, sutra za objed KOLENO <3

Danas sam odlučila počet radit slatkiše. Kolače. I ostalo. Pa sam počela najzajebanije moguće. Počela sam sa souffle-om. Pošto sam kupila sto kuharica nekidan, naišla sam na nekoliko interesantno jednostavnih soufflea u koje ne ide brašno. Nažalost, rezultati su (očekivano) katastrofalni, zato neću dijelit recepte. Još.

Ovo je mocha-kakao souffle. Prepunila sam zdjelice, pa je počeo curit. Ali digao se, držao se dugo, nije spao. Kad se ohladio, konzistencija mu je bila aman-taman. Ali okus je bio problem. Iako je sve rađeno po receptu, bilo je previše kakaa. Ili premalo šećera. Svakako, sljedeći put će dio kakaa biti zamjenjen čokoladom u prahu.