Kad ja kuvam . . .: Grcka

Приказивање постова са ознаком Grcka. Прикажи све постове

недеља, 22. март 2026.

Kadaif

Konačno je i kadaif došao na red za objavljivanje. Rezance sam kupila još ljetos kad smo bili u Grčkoj ali kako smo odmah poslije toga išli na Žabljak ja sam ih ćušnula u zamrzivač i zaboravila na njih. Da su još malo stajali vjerovatno bi završili u smeću i ne bi imala priliku da isprobam ovu veoma ukusnu orjentalnu poslasticu a već i ptice na grani znaju da ja baš volim sve zalivene kolače. Recept sam našla na internetu tj iskombinovala nešto po svom od par recepata i mogu vam reći da sam bila baš zadovoljna ukusom. Toliko mi se svidjelo da planiram da napravim i jednu baklavu u tom fazonu tj sa mješavinom orašastih plodova i začinima. Glavna inspiracija je bio ovaj recept a ovdje mozete vidjeti kako se kadaif savija.

Kadaif

pakovanje rezanaca za kadaif (450 gr)

150 gr oraha

100 gr pistaća

250-300 gr putera

kašičica cimeta

1/4 kašičice mljevenih klinčića

500 gr šećera

500 ml vode

1 štapić cimeta

10 klinčića

2 pune kašike meda

sok od 1/2 limuna

Šećer, vodu, štapić cimeta, klinčiće i 2-3 kesice vanila prokuvajte da se šećer istopi. Kad proključa kuvajte još jedno 10 min pa sklonite sa ploče. Dodajte med i malo soka od limuna po ukusu i ostavite da se ohladi. Puter istopite. Orašaste plodove krupnije sameljite pa im dodajte kašiku dvije skuvanog sirupa da bi se fil malo povezao.

Uzimajte po malo rezanaca za kadaif i rasporedite ih na radnu povrsinu da dobijete pravougaoni oblik pa ih premažite istopljenim puterom. Pri vrhu složite kašiku fila pa zavijte kadaif kao sarmu. Od cijele količine se dobije 32 komada. Rolnice odmah slažite u pleh i kad sve budu gotove prelijte ih preostalim puterom. Pecite oko 1.5 h na 150-160C. To je otpilike ona temperatura na kojoj biste pekli baklavu. Vruć kadaif prelijte prohladjenim sirupom i stavite da se ohladi. Najbolje ga je ostaviti u frižideru do sjutra. Služiti posut pistaćima.

среда, 30. април 2025.

Nicopolis

Ako ste kojim slučajem planirali odmor na Lefkadii ili u Prevezi jedno popodne možete iskoristiti za posjetu muzeju i arheološkom lokalitetu Nicopolis.

Nicopolis je antički rimski grad koji se nalazi na teritoriji današnje Grčke, u blizini Lefkade. Nekada je bio glavni grad rimske provincije Epirus Vetus. Grad je osnovao Oktavijan 29. godine prije nove ere u znak sjećanja na njegovu pobjedu u bici kod Actiuma. Izgrađen je na raskrsnici trgovačkih puteva pa je bio središte grčke kulture i mjesto susreta između istočnog i zapadnog svijeta. Između 3. i 5. vijeka nove ere grad je prošao kroz razdoblje stagnacije, dok je od sredine 5. vijeka nove ere Nikopolis postao administrativni, umjetnički, duhovni i vjerski centar. Tokom ranohrišćanskog razdoblja grad je doživio procvat, o čemu svjedoči i mnoštvo spomenika koji su ga krasili. Administrativna reorganizacija Vizantijskog Carstva u 9. vijeku i prebacivanje glavnog grada Teme Nikopolisa iz Nikopolisa u Nafpaktos doveli su do propadanja i napuštanja grada.

U nastavku imate par slika koje vam mogu dočarati šta sve možete vidjeti u muzeju i na arheološkom lokalitetu na kome se nalaze ostaci Nikopolisa.

петак, 28. јун 2024.

Preveza

Evo još jedan putopisni post. Ovoga puta riječ je o Prevezi šarmantnom gradiću nedaleko od Lefkade. Preveza nije prvenstveno turističko mjesto ali je sasvim prihvatljiva kao destinacija za ljetovanje jer ima divno šetalište uz marinu i taj dio grada ima onaj šmek Grčkih primorskih gradića.

Nedaleko od urbanog dijela je plaža Monolithi koja je dugačka 22km i prostire se od Mytikasa do sela Kastrosikia. To je njduža plaža u Evropi. Poput mnogih grčkih plaža i ova je divlja tako da je boravak na plaži besplatan a u zaleđu ćete naći i dovoljno parkinga uz šumu koja se nastavlja na plažu. Jedina mana je što se morate naoružati plažnim mobilijarom jer nemate gdje da iznajmite suncobran i ležaljku. Ovo je što se mene tiče plus jer imam najviše povjerenja u naš suncobran. Kako u porodici imamo par bledolikih koji lako pocrvene veoma mi je važno da suncobran koji koristimo bude kvalitetan i da pruža dobru zaštitu. Što se plaže tiče ona je fina, prekrivena sitnim šljunkom i veoma široka tako da nema bojazni da ćete naići na gužvu. Jednostavno ima dovoljno mjesta za sve. Narvno ova plaža, mada divno izgleda, vizuelno ne može da se poredi sa plažama na Lefkadi.

U prevezi se nalaze i ostaci antičkog grada Nikopolisa. To je zapravo rimski grad koji se nalazio na teritoriji današnje Grčke. Iskopine nadjene u Nikopolisu danas se mogu vidjeti u muzeju a u cijenu ulaznice uračunata je i posjeta gradu. Tu možete vidjeti ostatke gradskih zidina i raznih građevina kao i mozaike koji su krasili podove antičkih vila.

Za kraj vam ostavljam i par slika da bar malo osjetite čari Preveze.

среда, 1. септембар 2021.

Grčka salata

Evo još jedan post vezan za Grčku. Ovaj put se ipak ne radi o putopisnom postu već o receptu.

Šta je ono što vam prvo padne na pamet kada pomislite na grčku kuhinju? Za mene je to grčka salata. Ona je u sištini veoma slična šopskoj salati a u zadnje vrijeme se odomaćila i po našim restoranima. Ja sam probala i originalnu grčku varijantu u jednom restoranu u blizini Akropolja i mogu vam reći da nisam bila nimalo oduševljena. Salata je bila prilično skupa ali kvalitet nije bio u skladu sa cijenom. Porcija je čini mi se bila oko 7 eura a za te pare smo dobili malo neke debele zelene salate, jedan narezani krastavac, jedan paradajz, malo paprike, cijele tri masline i najtanje parče fete preliveno sa malo maslinovog ulja. Naravno salata nije bila neukusna ali za te pare ja sam očekivala mnogo više. Kod nas u restoranima ćete svakako to isto dobiti bar za upola manje novca. Pored salate probali smo i neke ražnjiće ili kako ih Grci zovu souvlaki i oni su bili baš ukusni ali ništa bolji od naših domaćih. Ja sam očekivala da će biti začinjeni ali je to zapravo bilo samo posoljeno meso ispečeno na roštilju. Kao prilog smo dobili pirinač i divan pečeni krompir koji je bio sasvim drugačiji od našeg pečenog krompira, začinjen i vjerovatno posut limunovim sokom. Hleb nije ostavio neki naročit utisak. Uz ručak smo dobili samo jednu vrstu nekog najobičnijeg kupovnog hleba. Doduše grčki hleb generalno na mene nije ostavio neki naročit utisak. Dvije godne zaredom smo ljetovali na Lefkadi. Oba puta smo bili smješteni u gradu u blizini glavnog šetališta na kome se nalaze razne prodavnice, restorani i pekare tako da smo mogli da isprobamo i njihov hleb koji po meni mnogo zaostaje za hlebom iz naših pekara. Najveće razočarenje u Grčkoj su ipak bili kroasani. Probali smo ih u tri različite pekare i prosto ne znam koji su bili gori. Zadnji koje smo probali su bili natopljen nekim sirupom koji je imao ukus kao sok od jabuke i poslije toga smo odustali od isprobavanja. Na kraju smo kupovali hleb i peciva u Lidlu koji zaista ima sasvim solidne pekarske proizvode. Sve u svemu restorani u Grčkoj su prilično skupi pa ako želite da sjednete kao čovjek i počastite se nekim od čuvenih grčkih specijaliteta moraćete da izdvojite priličnu sumu novca. Takođe imajte na umu i to da su im porcije male tako da nema ni govora o tome da podijelite svoju porciju sa nekim jer će biti taman tolika da ne ostanete gladni. U našim restoranima su porcije takve da smo se mi naučili da uvijek naručujemo pola jer nema toga ko može pojesti cijelu porciju. Nasuprot cijeni usluga u Grčkoj i nije bas neka. Često ćete na primjer naići na okrnjeno posuđe što kod nas nigdje ne može da se vidi. Ulična hrana je takodje prilično skupa tako da porcije kokica košta tri eura a bar toliko ćete morati da izdvojite za vafle, sladoled ili malu porciju lukumadesa. Lukumadese, bar one u Lefkasu, vam svakako preporučujem jer su se nama mnogo svidjeli. Mi smo skoro svake večeri šetnju završavali odlaskom u To Loukoumadaki na porciju lukumadesa sa čokoladom i sladoledom za klince i medom i sladoledom za nas. Ono sto vam takođe mogu preporučiti ako se nađete u Lefkasu je palačinkarnica Creperie "Το Πέτρινο" koja se nalazi na glavnom šetalištu. Palačinkarnicu drže neki Bugari i jedan od njih je pravi umjetnik kada su palačinke u pitanju. Mi smo veoma često jeli njegove slane palačinke sa prženom slaninicom, paprikom i ko zna čime još koje su zaista odlične. A sad konačno evo i moj recept za grčku salatu.

Grčka salata

1 paradajz

1 paprika

1 krastavac

pola male glavice crvenog luka

nekoliko maslina

malo maslinovog ulja

sušeni origano

feta sir(otprilike 100 gr)

Paradaj izrezati na kriške, krastavac prerezati uzdužno na pola pa i njega narezati na šnite, luk izrezati na rebarca a papriku na trakice. Posoliti po ukusu i prelit sa malo maslinovog ulja, dodati masline a odozgo složiti feta sir izrezan na kockice ili u komadu kako vam odgovara. Odozgo posuti još malo maslinovog ulja i malo suvog origana.

недеља, 12. јул 2020.

Akropoljski muzej

Akropoljski muzej je nešto što obavezno morate vidjeti ako se nađete u Atini. Muzej je izgrađen u podnožju Akropolja na arheološkom lokalitetu Makrijani na kome se nalaze ostaci iz rimskog i ranog vizantijskog perioda. Zgrada je podignuta na stubovima iznad arheoloških iskopina koje se vide kroz staklene podove na ulazu u muzej, kao i iz same zgrade. Prostire se na tri sprata i na oko 21.000 kvadratnih metara, od čega su dvije trećine izložbeni prostor. U muzeju je izloženo oko 4000 eksponata uglavnom iz perioda od VII veka p. n. e. do helenističkog razdoblja. Centralni deo postavke su eksponati iz zlatnog V veka p. n. e. Muzej je otvoren 2009. godine. Njegova izgradnja koštala je oko 130 milona eura i spada u najmodernije muzeje svijeta. Izgradnjom Akropoljskog muzeja ponovo je aktuelizovano pitanje povratka grčkih remek dela u Atinu a pre svega partenonskog friza iz Velike Britanije. Umesto delova Fidijinog friza koji se nalaze u Britanskom muzeju postavljene su gipsane kopije. U Londonu se nalaze i brojne skulpture sa Partenona koje Grčka potražuje. Ostali evropski muzeji koji su imali dio kolekcije sa Akropolja odazvali su se inicijativi za vraćanje eksponata u njihovu postojbinu tako da su djelovi Fidijinog friza iz Vatikanskog muzeja i muzeja u Hajdelbergu kao i Artemidino stopalo iz Palerma vraćeni u Atinu.

недеља, 28. јун 2020.

Atina i Akropolj

U ovo doba prošle godine uveliko smo planirali odmor u Grčkoj. To je bila već druga godina za redom da idemo na Lefkadu pa smo željeli da još nešto vidimo. Tako smo došli na ideju da napravimo jednodnevni izlet do Atine. Oni koji su bili na Lefkadi i u Atini sad se vjerovatno hvataju za glavu ali mi tada nismo vidjeli ništa strašno u tome. Jeste da je trebalo da usred ljeta predjemo oko 360 km u jednom pravcu i da se vratimo istog dana ali to se nama i nije učinilo tako strašno jer je veći dio puta bio autoput.

Ovaj put je između ostalog promijenio i moju predstavu o naplati putarine jer su na svakih tridesetak kilometara naplatne rampe na kojima treba platiti 2 do 3 eura. Na početku nam se to činilo malo ali kako smo odmicali i broj plaćenih karata se povećavao postalo nam je jasno da će nas odrati do gole kože. Kad na sve to dodate i prelazak Rio-Antirrio mosta preko Korintskog zaliva koji košta oko 13 eura jasno vam je da smo putarinu papreno platili.

Mada smo putovali sredinom jula nije nam palo na pamet da se informišemo o temperaturama u Atini tako da nas je poslije par sati vožnje dočekala paklena podnevna vrućina. Kako sam odrasla i živim u Podgorici koja je poznata po visokim ljetnjim temperaturama navikla sam na vrućinu i prilično je dobro podnosim ali mi se čini da mi nikad u životu nije bilo toplije. Međutim sve ovo nije umanjilo naše oduševljenej kada smo konačno ugledali Akropolj. Ipak moj savjet vam je da za posjetu Atini izaberete proljeće ili jesen jer su ljetnje temperature veoma visoke pa ćete veći dio dana morati da provedete negdje u hladu.

Slijedi par korisnih informacija o parkingu i kartama. Parking u uličicama oko Akropolja se ne naplaćuje tako da ako dolazite kolima isplati vam se da se malo provozate okolo u potrazi za slobodnim mjestom. Ispred nekog hotela u blizini postoji i parking koji se naplaćuje i čini mi se da je bio nešto oko 10 eura na sat.

Takođe nema potreba za kupovinom karata online a naročito ne onih skupljih koji vam omogućavaju direktan prolaz bez čekanja jer na ulazu u Akropolj i Akropoljski muzej nema gužve. Karte za Akropolj su po 20 eura za odrasle i 10 eura za djecu mlađu od 18 godina dok je za djecu mladju od 5 godina ulaz besplatan. Karte za Akropoljski muzej su 10 eura za odrasle i 5 eura za djecu mlađu od 18 godina a za djecu mlađu od 5 godina je ulaz besplatan.

A sad malo o samom Akropolju. Akropolj se nalazi na istoimenom stjenovitom brdu visokom oko 150 metara koje dominira Atinom. To je antičko svetilište posvećeno boginji Atini. Danas se na njemu nalaze ostaci veličanstvenih građevina nastalih u 5. vijeku p. n. e. To su Partenon, Erehteon, hram Atine Nike, Propileja ...

Na Akropolj se može doći sa zapadne strane kroz Bolovu kapiju koja je izgrađena u 3. vijeku. Kada prođete kroz ova vrata dočekaće vas monumentalna kapija Propileja koja je građena od 437. do 432. godine p. n. e. u Periklovo doba. Na jugoistočnom dijelu Akropolja u blizini ulaza nalazi se i hram Atine Nike.

Erehteon se nalazi na sjevernoj strani Akropolja. On duguje svoju neobičnu formu nepravilnostima terena (nivo terena se razlikuje u tri metra između istočne i zapadne strane) i činjenici da je bio namijenjen različitim kultovima. Istočna strana je posvećena Atini Polias, dok je zapadna strana služila kultu Posejdona-Erehteusa.