Kad ja kuvam . . .

Nedavno smo se vratili iz Sarajeva i mogu vam reći da sam još pod utiscima. Nisam mnogo očekivala od ovog putovanja. Imali smo par dana praznika pa nam je ovo bila najjednostavnija varijanta. Plan je prvobitno bio da idemo u Milano ali zahvaljujući Wizz airu koji nam je pomjerio let za početak radne nedelje morali smo da otkažemo karte. Na svu sreću uspjela sam da dobijem novac natrag tako da nije bilo nikakve štete po nas. Mislim da polako postajem kraljica odloženih Wizz air letova. Do sada smo tri puta kupovali karte ali nismo nijednom nigdje otputovali :-(. Doduše nada posljednja umire tako da se ja još uvijek nadam da ćemo jednom ipak negdje letjeti Wizzom pogotovo što od proljeća otvaraju bazu u Podgorici. Pošto je već bilo izvjesno da je Milano otkazan a mi smo imali svega par dana do praznika i nula interesantnih (čitaj jeftinih) letova u tom periodu odlučili smo se za Sarajevo. Ja sam se naravno unaprijed interesovala šta je to što treba posjetiti ali na kraju se sve svelo na šetnju, kafenisanje i uživanje u hrani i mogu vam reći da mi nimalo nije žao zbog toga što smo preskočili većinu onih must do aktivnosti. Doduše bili smo kod Želje na ćevape ali kako ja nisam baš neki ljubitelj nisam bila impresionirana. Probali smo i pitu ispod sača iz istoimene buregdžinice ali i to mi je skroz isto kao pite kojih kod nas ima na nekoliko mjesta po gradu. Ono što je mene oduševilo je poslastičarnica i kafe Mrvica koja je zaista po mom ukusu i što se tiče enterijera i što se tiče proizvoda. Tu smo zaista uživali i bili redovni svakog jutra na kaficu, kroasan i još ponešto. Ako se zadesite u Sarajevu imate preporuku da obavezno posjetite Mrvicu u starom gradu. Mogu vam preporučiti još i Klopu simpatičan restoran u blizini tržnice u kome prave odlične nudle sa piletinom a i mesne plate su im fine tako da ima ponešto za svakoga. Posjetili smo i Vrelo Bosne. To je izletište u blizini Sarajeva i mada je i sad bilo lijepo sasvim sam sigurna da je u proljeće još mnogo ljepše. Na kraju naravno moram pomenuti i Baščaršiju koja je simbol Sarajeva. Prepuna je šarmantnih lokala, kafanica i poslastičarnica i zaista se osjećate kao da ste se vratili u prošlost dok šetate njenim uskim ulicama. Za kraj evo i par slika iz Sarajeva.

Jablan jezero je jedno od brojnih durmitorskih jezera. Nalazi se na 1791 m nadmorske visine u podnožju Crvene grede. Do jezera se može stići različitim putevima ali vam ja predlažem da kolima dođete do restorana Momčilov grad a odatle nastavite pješice do jezera. Put koji vodi do jezera nije označen ali je dobro utaban a na pojedinim djelovima se koristi i kao put za terenska vozila tako da ne postoji mogućnost da zalutate. Pored toga ova staza je prilično lagana pa je može preći i malo dijete. Od asfaltnog puta pored koga treba da se parkirate do jezera ima nešto više pd 2 km. Put prolazi kroz šumu a zatim neposredno prije dijela kojim se spuštate do jezera  vodi preko divnog proplanka okruženog šumom. Ovo je za mene jedan od najljepših predjela na Durmitoru mada je moje planinarsko iskustvo veoma skromno i vezano za prelaženje najlakših i najsigurnijih staza. Savjetujem vam da obavezno sa sobom ponesete i sendviče, sokove i neko ćebe i da naparvite piknik pored jezera. Za kraj evo i nekoliko slika za vas.

Prošle godine smo za zimovanje odabrali Žabljak i već tada samo odlučili da ćemo ove godine sve ponoviti jer smo bili veoma zadovoljni i smještajem a i ostalim što Žabljak pruža. Oba puta smo bili smješteni u apartmanu restorana Durmitor koji se nalazi u centru Žabljaka i kojim smo veoma zadovoljni. Mi odrasli ne skijamo a razlika u godinama između Vuka i Lane je takva da nam je potrebno sankalište i ski staza koje su blizu tako da ih oboje možemo držati na oku. Zbog toga smo većinu vremena provodili kod Javorovače koja je idealna za skijaše početnike a ima i stazu za sankanje. Jedan dan smo ikoristili za šetnju oko jezera. Ako idete na Žabljak to nikako ne smijete propustiti. Put do jezera je prohodan i zimi a vodi kroz šumu tako da ćete garantovano uživati u šetnji. Od ove godine pored jezera je otvoren i restoran tako da se poslije šetnje možete malo ugrijati uz čaj ili kaficu i uživati u predivnom pogledu na jezero.

Prvi maj se tradicionalno provodi u prirodi uz rostilj ali smo se mi ove godine odlučili da ga malo drugačije proslavimo. Proveli smo divan dan na Zoo imanju koje se nalazi u blizini Podgorice. Ovaj mini zoo vrt je tek nedavno zvanično počeo sa radom tako da su svuda po imanju objekti koji se još uređuju ali kad sve to bude gotovo biće ovo divan prostor u kome će porodice sa djecom moći da provedu dan daleko od sabraćaja i gradske buke. Za sad na imanju imaju nekoliko emua, patuljaste koze, jagnjad, vijetnamske prasiće, medveda, vuka, nekoliko paunova, lamu, konja, patke i dvije kamile. Sve životinje su pitome i raspoložene za druženje pa se iz toga može zaključiti da se sa njima fino postupa. Koze, paunovi, patke, prasići, jagnjag i lama su pušteni i slobodno šetaju imanjem tako da djeca mogu da ih maze i hrane. Od domaćina smo dobili i par šargarepa, blitvu i posudu punu kukuruza pa smo imali čime da hranimo životinje. Vuk je u ograđenom prostoru ali je veoma prijateljski raspoložen i pitom tako da smo i njega hranili smokijem. Na imanju ima i jedan konj koga djeca modu da jašu. Sve u svemu bio je to divan jedan divan dan a evo i par slika za vas.