Ovaj desert sam radila ljetos ali nikako da objavim recept. Zapravo, ovo je više kao neki eksperiment za koji mislim da ima potencijala da se još razvija pa ga objavljujem prije nego padne u zaborav. U nizu recepata o sojinom i rižinom mlijeku odlučila sam uklopiti ovaj po sastavu srodan recept da malo razbijem monotoniju.
Vjerovatno vam je prva asocijacija na fotografiju ovog deserta bila Panna Cotta. Svi magazini o gurmanskoj hrani puni su prelijepih fotografija panna cotte s neobičnim preljevima...a ja je ne mogu napraviti jer ne jedem želatinu. Osim što izbjegavam namirnice životinjskog porijekla, nije da imam bogzna što protiv želatine, ali dovoljno mi je samo da se prisjetim mirisa kuhanog ljepila tutkala (koje je po svom sastavu isto sto i želatina) pa da odustanem od njegove upotrebe. Premda se panna cotta može pripremiti i s makribiotičkom agar-agar algom, zasad sam svoje rješenje za panna cottu pronašla. No da ne bi bilo zabune, ovo zaista samo izgleda kao panna cotta ali je dijetalnije jer u ovom receptu nema ni slatkog vrhnja.
Ovaj puding pripremljen je s rižinim brašnom i mlijekom te uz aromu kardamoma koji olakšava probavu mlijeka te se stoga dodaje mliječnim jelima u indijskoj i ajurvedskoj prehrani. Sušeni hibiskusovi cvjetovi su posebna priča, a o njima će biti još govora u narednim receptima. Ako ih ne možete nabaviti čitave, vrijedilo bi eksperimentirati s čistim čajem hibiskusa. Hibiskusovi cvjetovi bogati su C vitaminom, a zbog njihove prirodne kiselkastosti koristi ih se za proizvodnju raznih napitaka. Cvijet je intenzivno crvene boje te se od njega dobiva prirodno bojilo za hranu. Ako ne možete nabaviti rižino brašno sameljite rižu kratkog zrna u mlinčiću za kavu dok ne dobijete fini prah.
Bez obzira na dugačak predgovor, znajte da je ovaj desert gotov „u tren oka“.
