Showing posts with label hrvatska jela. Show all posts
Showing posts with label hrvatska jela. Show all posts

Sunday, November 28, 2010

Štrukli s gljivama


Kad sam nedavno razmišljala o prigodnim receptima za Martinje, pala mi je na pamet ova kombinacija. Znam da se štrukli mogu raditi s raznim nadljevima, od jedne gospođe iz Zagorja sam doznala da se u njihovom domačinstvu uobičajeno prave čak i s repom, ali me zapravo nijedna kombinacija osim one sa sirom nikada nije naročito privukla. Kombinacija s gljivama učinila mi se toliko logičnom da sam bila uvjerena da ću na interentu pronaći barem deset recepata za takve štrukle, ali nakon dugog googlanja „štrukli, štrukle, štruklji s gljivama“ nisam naišla na takav recept - Eureka!

Nakon početnog oduševljenja se doduše ništa nije dogodilo, jer mi se pri pomisli na stol pun razvučenog tijesta preko kuhinjskih krpi, djece uprljane tijestom i brašna po podu, dizala kosa na glavi. Tako moje štrukle nisu zamirisale ni za Martinje ni još tjedan kasnije nego tek ovaj, napokon slobodan vikend. Eh, da sam znala što propuštam...a osim toga koliko je ovo zapravo jednostavno za pripremit! Pa nije ni čudo, sigurna sam da zagorke nisu imale viška vremena pored svih poslova u polju i kući, kad su izmislile ovo izdašno jelo. Druga je stvar što se nama suvremenim ženama uglavnom smuči od same pomisli na izdradu tijesta, pa još razvlačenje...odmah se zamislim s pregačom kako se znojna satima patim u zaparenoj kuhinji umjesto da recimo uživam s dragim na kakvom koncertu ili sushi večeri.

Moji štrukli sa šampinjonima su od integralnog brašna koje im daje malo puniji okus. Iznutra su „gnjecavi“ kao pravi štrukli, a izvana fine mjestimično hrskave korice. Pretpostavljam da bi ovi štrukli bili još „autentičniji“ da su pripremljeni od zagorskih vrganja umjesto šampinjona. Ali budući da ih ovdje ne mogu nabaviti, taj ekpseriment ću prepustiti vama. Daljnje varijacije doprinosa malo osuvremenjenom hrvatskom kulinarstvu uključuju zagorsko-istarski križanac: štrukli s tartufima. Tako ja to zamišljam...

Monday, March 15, 2010

Viška pogača na moj način



 Kad bi se mene pitalo, višku pogaču bih stavila na prvo mjesto ljestvice hrvatskih specijaliteta. Viška pogača je jednostavna kombinacija dva sloja krušnog tijesta između kojih se nalazi nadljev od srdela. Zbog visokog sadržaja omega-3 masnih kiselina, te neznatne količine merkura, srdela je jedna od najhranjvijih i „najsigurnijih“ namirnica koja danas uopće postoji. Osim toga sadrži i velike količine kalcija i D vitamina te moćne antioksidante važne za imunitet. Jedini nedostatak srdele je što je ljudi koji nisu navikli na nju, ne vole. Ako i vi imate problem s kozumiranjem srdela onda je ovaj recept kao stvoren za vas, a ako volite srdelu, tim više! Recepata za višku pogaču ima bezbroj, osobno sam ih isprobala barem desetak, a s vremenom sam razvila svoj način izrade.

Recept:
1,5 šalica integralnog brašna (oko 345 ml)
2 šalice brašna tip-850 ili običnog brašna (oko 480 ml)
1 žličica soli
2 žličice smeđeg šećera
1 jušna žlica maslinovog ulja
2 žličice suhog kvasca
1,5 – 2 šalice tople vode (maksimalno 480 ml)

Sastojke stavite u posudu i miješajte kuhačom uz postepeno dodavanje vode. Dodajte vode samo onoliko koliko je potrebno da dobijete čvrsto tijesto poput tijesta za kruh ili pizzu. Kad ste ga dobro izradili u oblik lopte, poklopite zdjelu i stavite tijesto dizati u pećnicu na najmanju temperaturu. Tijesto možete dizati i na radijatoru, a ljeti na suncu (mora biti dobro poklopljeno da se ne isuši). Tijesto se diže ukupno jedan sat.

U međuvremenu napravite nadljev.
Konzerva srdela u ulju
5 jušnih žlica maslinovog ulja
1 žličica soli
½ žličice papra
3 jušne žlice koncentrata od rajčica
1 žličica melase ili meda
1 jušna žlica svježeg sjeckanog peršina
5 velikih crnih maslina bez koštica i grubo narezanih (ovo možete izostaviti ili upotrijebiti zelene masline)

Sve sastojke gnječiti vilicom u zdjelici, sve dok ne dobijete smjesu sličnu pašteti.

Ugrijte pečnicu na 250 C. Tijesto stavite na dobro pobrašnjelu podlogu. Razrežite ga na dva dijela. Nauljite veliki plitki kalup za pečenje, te ga pospite malo brašnom. Razvucite jednu polovicu tijesta. Možete upotrijebiti valjak ali bolje je raditi rukama. Sigurno ste vidjeli kako se radi tijesto za pizzu. Dobro posipajte brašnom i ruke i podlogu na kojoj radite. Razvucite tijesto malo deblje nego za pizzu. Pažljivo ga uhvatite raširenim dlanovima odozdo i premjestite u kalup za pečenje. Nema veze ako ostane pokoja rupa u tijestu. Također nema veze ako je tijesto malo deblje, pogača će svejedno biti ukusna. Ravnomjerno namažite tijesto smjesom srdela. Istim postupkom razvucite i drugu polovicu tijesta, te poklopite nadljev. Ako imate svježeg ružmarina možete po površini tijesta utisnuti nekoliko grančica za ukras i miris.
Pogaču stavite peći oko 10 – 15 minuta. Važno je da je pećnica jako dobro zagrijana. Pogača se izvorno peče u krušnoj peći, pa najbolji rezultat postižemo tako da pećnicu ugrijemo na najjače. Pazite da pogača ne izgori. Treba tek lagano posmeđiti po rubovima. Vruću pogaču istresite na drvenu podlogu, razrežite na četvorine i servirajte uz salatu od rikule. To je naime moja omiljena kombinacija, a možete je naravno servirati i uz druge priloge i salate...i naravno uz čašu crnog vina.


Monday, February 22, 2010

Mlinci



Mlinci su jedno od najautentičnijih hrvatskih jela, prema mome mišljenju nedovoljno promovirani. Na svijetu postoji bezbroj različitih vrsti tjestenina i krušastih proizvoda pa ipak niti jedan nije nalik mlincima, zbog toga ih smatram velikom vrijednošću hrvatske kuhinje. Zanimljivo je da čak niti unutar Hrvatske mlinci nisu svima poznati. Za njih će znati tek zagorci i zagrepčani. Boraveći u inozemstvu gdje ih se gotovo nigdje ne može nabaviti, naučila sam ih sama pripremati. Štoviše, već sam pola svijeta „zarazila“ njima, pa se tako primjerice moja prijateljica iz Škotske, sa odmora iz Hrvatske ne vraća bez kofera punog mlinaca.

Moj doprinos ovom starinskom jelu je da ih umjesto na masti od pečenja, zapečem na mješavini maslinovog ulja i soja sosa. Rezultat je gotovo isti po okusu, ali dakako mnogo lakše probavljiv te prikladan vegetarijnskoj ishrani. Mlinci se tradicionlno pripremaju s pečenom puretinom, ali mogu se pripremiti i sa sejtanom ili tofuom. Izvrsno se kombinirajui s najrazličitijim salatama, prilozima i umacima. Nedavno sam za svoje internacionalne goste pripremila večeru koja je bila zanimljiva fuzija hrvatske, indijske (i ajurvedske), te karipske kuhinje. Purica marinirana u indijskim začinima s mlincima, te batatima pečenim u karipskoj mješavini začina, indijska salata od slanutka i manga, te ajurvedska raita od cikle.

Ako se želite upustiti u pečenje mlinaca recept je vrlo jednostavan.

Recept:
2,5 šalice brašna
1 jušna žlica maslinovog ulja
Žličica soli
Žličica smeđeg šećera
1 jaje
½ do ¾ šalice vode

Zamijesiti glatko tijesto od svih sastojaka. Vodu dolijevati postepeno, samo onoliko koliko je potrebno da dobijete glatko tijesto. Oblikovati loptu i ostaviti da se „odmori“ pola sata.



Tijesto razdijeliti na 3 - 4 komada, svaki razvaljati tanko (ali ne i pretanko, na fotografijama ćete vidjeti kako trebaju izgledati).

Mlince pecite na obrnutom plitkom kalupu za pečenje na 170 °C dok ne dobiju boju, pa okrenite i na drugu stranu. Mlince ostavite na peći da se dobro osuše prije nego što ćete ih spremiti.



Priprema mlinaca:

Ovaj dio je najvažniji. Naime nema ništa gore od raskuhanih mlinaca. Ne smiju biti raskuhani, a niti pretvrdi. Ne smiju biti premasni, ali niti presuhi. Moraju biti slani, ali previše soli ih može „ubiti“. Moraju biti dobro zapečeni ali ne i prepečeni.

Zakuhajte veliki lonac s puno vode. Mlince razlomite na manje komade. U ključalu vodu potopite mlince. Maknite ih sa vatre, poklopite i ostavite nekoliko minuta. Često provjeravajte koliko su se mlinci natopili. Trebaju biti ono što talijani zovu „al dente“ odnosno da se osjete pod zubima. Pazite da ne budu premekani. Ocijedite ih dobro. Imajte na umu da je mlince teže cijediti nego običnu tjesteninu. Morate nekoliko puta energično protresti cjedilo da biste istisnuli svu vodu. U protivnom bi ih preostala tekućina mogla previše omekšati dok ih pečete. Ocijeđene mlince istresite u vrući kalup u kojemu ste zagrijali kombinaciju maslinovog ulja i soja sosa, ili mast od purečeg pečenja (ili kombinaciju oboje). Dobro promiješajte. Kušajte mlince, ako nisu dovoljno slani dodajte soli pa ponovo promiješajte. Stavite mlince peći na 200 °C, 20 – 30 minuta. Izvadite na pladanj za posluživanje i servirajte vruće.

Mlinci okusom i teksturom zapravo imitiraju meso uz koje su pripremljeni. Ako primijetite da vaši ukućani ili gosti radje konzumiraju mlince nego meso onda znajte da su vam uspjeli. Neka vam to bude i cilj!