Nakon što je neki dan pao prvi mraz, prijateljica me iznenadila s punom vrećom prekrasne borkule koju je morala pobrati iz svog vrta. Tempura od brokule nam je jedno od omiljenih svakodnevnih jela, a još kad je brokula ovako divna i svježa, ima li što boljeg? Brokuli sam dodala i paketić gljiva, a ovako se može pripremiti i gotovo bilo koje drugo povrće.
Tempura je japansko jelo koje se priprema tako da se komadi povrća ili plodova mora umaču u tijesto nalik tijestu za palačinke te peku u dubokom ulju. Tijesto se priprema s ledeno hladnom vodom, a ponekad i s mineralnom vodom kako bi bilo što prozračnije. Od povrća, tempura se tradicionalno priprema od paprika, tikvica, patliđana, mahuna, batata, krumpira, gljiva i shiitake gljiva te bundeva. Od plodova mora najčešći su repovi škampa, lignje, rakovi te komadi ribe. Tempura se poslužuje s raznim umacima, osobno je uvijek pripremam uz jednostavan umak od soja sosa, limuna i meda kojeg sam jednom davno pronašla u makrobiotičkoj kuharici, a ovaj put sam dodala i slatki thai umak od chilija kojeg sam prije neku večer jela u tajlandskom restoranu uz spring rolice od povrća. Za malo uobičajeniju verziju, ovo jelo bi bilo izvrsno i s tartar sosom.
Tempura je gotovo jedina iznimka kada pržim hranu. Premda je pržena, tempura je zapravo lagano jelo, nije previše masno jer se povrće odmah slaže na papirnati ubrus koji upije većinu ulja od prženja te je jelo na neki način prikladno i zimi i ljeti. Nakon doduše prilične količine ove tempure cijelo smo poslijepodne proveli u šumi i nitko nije bio gladan. Fotografije nisu bogzna što upravo zato jer smo žurili na izlet, pa moram dodati da je tempura iznimno efektno jelo. Povrće se može slagati u krugove prema vrstama, a uz umake i umakanje, te nezaoblilazne japanske štapiće, uvjerit ćete se da je ovaj obrok vrlo zabavan.
